Rade Ratković: Plaža Perčin barski biser koji treba sačuvati
Izvor: Bar info
Autor: Radomir Petrić
Foto: Naslovna plaža Perčin/Arhiva Feral.bar/TO Bar
Jedan od najpoznatijih crnogorskih eksperata za turizam, profesor dr Rade Ratković, čovjek čije analize i kritički osvrti uvijek privlače pažnju stručne i šire javnosti, u emisiji Radio Bara “Promenada” komentarisao je rezultate ovogodišnje turističke sezone, njene dobre i loše strane, izazove i perspektive razvoja turizma u Crnoj Gori, kao i posebnosti koje se odnose na opštinu Bar.
Profesore Ratkoviću, kako biste ocijenili ovogodišnju ljetnju turističku sezonu u Crnoj Gori, u brojkama, ali i u kvalitetu?
-Prije svega, hvala na pozivu. S ponosom ističem da sam barski gimnazijalac, što me posebno veže za Bar.
Ova sezona je, nažalost, još jedna u nizu loših sezona, problem koji traje još od 1990-ih.
Foto: Bar info
Tada je Crna Gora, zbog sankcija i političke izolacije, ostala oslonjena na domaće tržište Srbije i Crne Gore.
Iako je 2019. godine zabilježen iskorak, bolja posjeta zapadnoevropskih turista, produžena sezona i rast iskorišćenosti kapaciteta na oko 32–33%, poslije pandemije smo se vratili na regionalno i domaće tržište.
A na siromašnim, kratkoročnim tržištima Srbije i Crne Gore ne može se graditi održiv turizam. Loša tržišna pozicija donosi i loše rezultate.
Dodatni problem je struktura ponude, komercijalni kapaciteti, hoteli, kampovi, vile, donose svega oko 8% prihoda, dok dominira nekomercijalni smještaj, posebno stanovi za izdavanje, koji uništavaju tržište i turizam u cjelini.
Stanovi za tržište su „kancer“ turizma, jer generišu proces „tihog odumiranja crnogorskog turizma“.
Zato je neophodno sprovesti duboke reforme i prestati upoređivati loše godine sa još lošijim, već realno sagledati stanje i poslušati struku.
Crna Gora nema zakone o upravljanju održivim turizmom, bez kojih je nemoguće pokrenuti reforme.
U međuvremenu, konkurencija je daleko odmakla, Albanija je napravila veliki iskorak, a Hrvatska još više. Ako se brzo ne probudimo, situacija će postati još teža.
Crna Gora, po geografiji i tradiciji, pripada mediteranskom kulturnom i prirodnom krugu i mora težiti standardima tog prostora.
Koji su ključni problemi sezone?
-Ova godina bila je još lošije pripremljena nego prethodna, uz snažnu politizaciju društva i lokalne izbore koji su poremetili pripreme.
Suočeni smo sa problemima politizacije i slabe organizacije. Crna Gora nema normalne političke partije pod kontrolom građana, već dominira „politokratija“ ili čak „kakiokratija“.
Nedostatak destinacijskog menadžmenta znači da nema planskog upravljanja turizmom.
Primjer je otvaranje međunarodnih tendera za plaže, što je apsurdno i suprotno interesima lokalnih građana i preduzetnika.
Umjesto stvaranja održive turističke ponude, država poziva globalne investitore čiji glavni biznis često nije u skladu s potrebama Crne Gore.
Tako sekundarno stanovanje uništava turizam, a vlast na to ne reaguje.
Uvažena konsultantkinja iz Finske, Kirsi Hivaerinen, koja odavno živi i radi u Crnoj Gori, ističe da Crna Gora ima tri ključne strateške prednosti, koje ona zove 3P: priroda, prošlost i prostor.
Međutim, one se devastiraju, priroda se uništava, prostor nenamjenski koristi, a bogata istorijska baština se ne valorizuje dovoljno.
Crna Gora posjeduje izuzetno bogatu kulturno-istorijsku baštinu, od antičkih tragova, venecijanske i islamske arhitekture, do austrougarskih tvrđava i starih gradova poput Starog Bara.
To su resursi koji se mogu iskoristiti za kulturni turizam, ali oni se sami od sebe neće razviti.
Navodim uvijek primjer Španije, koja je osnovala državnu firmu „Paradores“ za upravljanje istorijskim objektima, dajući ih u zakup profesionalnim menadžerima.
Foto: Bar info
Time se ostvarila valorizacija bez rasprodaje kulturnog nasljeđa, a objekti su se uključili u turističku ponudu na održiv način.
Jedna od vrućih tema ovog ljeta su cijene. Sa mnogo strana stižu ocjene, da kažemo i optužbe, da previše cijenimo ono što nudimo?
-To je stara boljka, naš odnos value for money je nepovoljan, mnogo viša nam je cijena nego što to pravdamo kvalitetom usluga.
Dok sam u Baru radio na Turističkom fakultetu, došao nam je u goste američki ambasador i rekao: „Mi pratimo vaš turizam i imamo jednu zamjerku, velika je diskrepancija između cijene i kvaliteta, evo, recimo vaš najbolji hotel Maestral, ima otprilike duplo veću cijenu nego što mu je vrijednost u servisu i o tome morate da vodite računa“.
On je, u stvari, tako prenio ocjenu američkih eksperata koji su napravili analizu Crne Gore u grupi od 5–6 mediteranskih zemalja i vidjeli su da je taj koeficijent kod nas najgori.
To je za nas dragocjeno iskustvo, otvaranje očiju, i na nama je bilo da to primijenimo sa poštovanjem i zahvalnošću, da poradimo na tome ili da poboljšavamo kvalitet, ne samo servisa u ugostiteljstvu, koji kod nas i nije loš, već i kvalitet destinacije, koji je nedovoljno razvijen.
Hvale nas kao gostoljubivu naciju koja široko otvorenih ruku i srca prima goste, međutim, ta priča danas ima kontekst sve brojnije radne snage u turizmu i ugostiteljstvu sa dalekih destinacija.
-To je veliki problem. Na to nas je upozoravao i Isak Adižes, guru menadžmenta u svjetskim razmjerama, on kaže, ako budete radili masovni turizam, nemate radnike za to.
Mi imamo ogroman broj kafea, restorana, apartmana, a nemamo potencijal da to snabdijemo radnom snagom.
Trebalo je praviti objekte bolje kategorije, ne mislim samo one sa pet zvjezdica, nego boljeg standarda prema onome što se zove premium turizam, ono što je najtraženije na tržištu.
To mogu biti i hoteli sa tri ili četiri zvjezdice, ali da pružaju doživljaj i autentičnost.
Hrvatska je napravila platformu premium turizma i strogo provjerava ko će se naći tamo, neće da to daju preko veze, kao što mi dajemo po partijskoj liniji Trinaestojulske nagrade.
Moramo staviti turizam u žižu interesovanja i donijeti zakon o turizmu, kakav imaju Hrvati i druge zemlje, zakon koji daje mehanizme za upravljanje destinacijom.
Foto: Bar info
To znači da se mora svake godine praviti monitoring održivosti prema evropskim kriterijumima i gdje vidimo diskrepancu, donose se planovi da se to popravi.
A dok se ne popravi, nema dalje gradnje, čak ni hotela, a kamo li drugih objekata, jer moramo imati održiv turizam.
Mi imamo sada overturizam, prekomjerni turizam ili prekomjerni kvaziturizam, jer kod nas najviše dolaze ljudi u svoje objekte.
Oni su na neki način strani rezidenti, izdaju stanove u sivoj zoni i od toga nemamo koristi, nego više štete. To je ogroman pritisak na infrastrukturu i ruinira turizam.
Pošto imamo najviše sekundarnih stanova, hoteli moraju da se prilagođavaju njihovim cijenama, jer se ravnaju prema onima kojih ima najviše.
Ako vlasnik stana nudi niske cijene, hoteli ne mogu ići sa većim cijenama, iako daju bolje usluge.
Mnogi hotelijeri reduciraju ponudu, kažu „neću da dajem doručak i onda sam riješio problem, nemam ni radnika, pa ću spustiti cijene na nivo apartmana“.
To je velika šteta za turizam, ali nužnost da prežive u ovoj situaciji, jer država ne samo da ne sputava takvu gradnju, nego je i stimuliše, sklapa međunarodne sporazume da toga bude što više, što smo vidjeli u posljednjem primjeru sa Velike plaže.
Koliko Bar koristi svoje potencijale, od Starog Bara i kulturne baštine do zaleđa i aktivnog turizma?
-Kada sam učio u barskoj gimnaziji, u Sutomore su dolazili gosti i sa zapadnih i sa istočnih tržišta dok im Rusi nisu zabranili odlazak.
To je solidno radilo, imali smo Korale, Agavu. Nažalost, prostor između Bara i Ulcinja rano je dat vikendašima, dozvoljena je divlja gradnja, što je na neki način devastiralo proces.
Jedan moj prijatelj iz Ulcinja pričao mi je da je prorok iz Dobre Vode, Mujo Rabelja, rekao „Znate kada će biti kijamet, kada mačka bude mogla preko krova da ide od Bara do Ulcinja“.
Bojim se da se to na neki način ostvarilo.
Imamo još dobrih lokacija, naročito od Čanja. Biserna obala je divna, susjeduje sa Buljaricom koja je takođe atraktivna i tu još postoje šanse za dobru valorizaciju.
Postoji čuvena plaža Perčin, koju neki miješaju sa Kraljičinom ili Kraljevom plažom, ali njeno originalno ime je Perčin i dobro je što nije urbanizovana, jer je to jedini biser gdje možete iz centra Bara, Buljarice, Petrovca doći na prirodnu plažu i osjetiti „wild beauty“.
Perčin (Kraljičina plaža), foto: Arhiva Feral.bar/TO Bar
Bar je zahvatila groznica gradnje, ali ima širinu kao grad zahvaljujući rukovodstvu poslije zemljotresa, što strateški predstavlja prednost.
Nadam se da će se očuvati uprkos izazovima, ali dok ne sredimo situaciju na nivou države, dok se država ne okrene interesima svoje privrede i građana, a ne oživljavanju mitomanija prošlosti, teško je očekivati brze promjene.
Sela u zaleđu Bara su divna i često sam šetao tamo, što je mamac za turiste.
Bar ima i kulturnu baštinu, korijene Duklje, a mogli bi zajedno sa Ulcinjem obnoviti mauzoleje Vojislavljevića, jer sada ih druga država prisvaja.
Sjećam se lokacije Ratac, gdje je bila opatija sa istorijskim značajem za Spič i Paštoviće, sada potpuno zapuštena.
Treba znati da je gastro i kulturni turizam sada u ekspanziji. Gosti žele da vide našu kulturu, a mi je ne iznosimo na tržište i ne nudimo proizvode bazirane na njoj.
Kakvi su potencijali Skadarskog jezera?
-Njemački eksperti preko agencija poput GTZ bili su posebno zainteresovani za održivi razvoj jezera, finansirali projekte, ponešto investirali, ali imali i problem kako sačuvati jezero od gradnje.
Ideja velikih rizorta nije bila interesantna, taj areal mora ostati ruralan, naš biser i veza sa Albanijom, uz eko-prevoz.
Pojedini stejkholderi prave kampove i brodove, ali to treba organizovati. Gravitiraju tu opštine Bar, Podgorica, Zeta, Cetinje, Tuzi, treba gledati kao cjelinu.
Napravljeno je dosta finih vinarija, moj drug Vlado Nikaljević proizvodi autohtona vina.
Zahvaljujući njemu i prof. dr Vesni Maraš pokrenuto je istraživanje vinove loze sa španskim ekspertima, sa 30 autohtonih loza došlo se na 60-ak.
Crna Gora bi mogla postati vinska destinacija, ne samo resort destinacija, sa sortama grožđa poput Kratošije, čija se vrijednost prepoznaje i u svijetu.
Foto: Bar info
Koliko smo pažnje posvetili razvoju kampova?
-Naši hoteli uglavnom rade sezonski, od maja ili juna do sredine septembra, dok jedan kamp u Buljarici ima popunjenost od čak 310 dana godišnje, što pokazuje potencijal kamp turizma.
Umjesto da se ta prednost razvija, lokaliteti poput Buljarice trpe pritiske velikih investitora i planove za masovnu gradnju, što devastira prirodu i nije u interesu održivog turizma ni lokalnog stanovništva.
Buljaričani, zajedno sa vlasnicima zemljišta iz drugih krajeva, mogli bi razviti održivi koncept turizma.
Buljarica je imala sofisticiran sistem odvodnih kanala iz austrougarskog perioda, koji je omogućavao sadnju pšenice do same obale.
Taj sistem trebalo bi obnoviti i povezati sa razvojem glampinga, luksuznog kampovanja koje kombinuje boravak u prirodi i visok standard smještaja.
Glamping podrazumijeva male jedinice, 5 do 12 šatora, sa cijenom najma od 150 do 300 eura po noći.
U Buljarici bi se mogla napraviti mreža glampinga povezanih kanalima, do kojih bi se dolazilo čamcima, stvarajući atraktivnu destinaciju „Buljarica – ruralna Venecija“.
Buljarica, foto: TVCG
Na padinama oko Buljarice trebalo bi graditi samo manje ambijentalne hotele, do tri ili četiri sprata, u stilu lokalne arhitekture, kako bi se očuvao sklad i omogućio održivi razvoj.
Time bi se obezbijedila korist i za lokalno stanovništvo i turizam u cjelini.
Pozitivan primjer je glamping kamp u zaleđu Skadarskog jezera, što potvrđuje da se ovakvi koncepti mogu primjenjivati i u Baru.
Koliko vladajuće strukture čuju ono što vi predlažete, ove modele održivog razvoja koje afirmišete?
-Moj kritički stav prema ekonomskoj politici postojao je i ranije.
Studije lokacija favorizovale su izgradnju velikih aglomeracija poput Luštice, Porto Montenegra i Porto Novog, ti kompleksi imaju određenu vrijednost, ali takvih projekata je dovoljno i ne treba više forsirati.
To nije pravi turizam, to je „real estate biznis“.
Moj prijatelj koji je bio direktor na Luštici rekao je da glavni zadatak hotela koji je vodio nije bio razvoj turizma, već popularizacija destinacije radi bolje prodaje stanova.
Takav pristup pokazuje da se radi o biznisu nekretnina, a ne turizma.
Sa druge strane, mladić iz Crne Gore koji je u Engleskoj stekao iskustvo u ugostiteljstvu, vratio se i na svom imanju u Lješanskoj nahiji izgradio glamping centar.
To pokazuje da postoji inicijativa lokalnih preduzetnika, ali država mora pružiti podršku kroz planske dokumente, zakonske okvire i fiskalne stimulacije.
Šta biste na kraju razgovora poručili barskim turističkim radnicima?
-Moraju biti aktivni u borbi za održivi turizam. Navešću primjer Ulcinja, gdje su turistički radnici, lokalna zajednica i NVO sektor zajednički reagovali protiv štetnih projekata.
To je put kojim bi i Bar trebao da ide. Ako se sve prepusti partitokratiji, gdje odluke donose partijski lideri a ne građani, sudbina turizma će biti ugrožena.
Zato je važno da slobodni građani i stručnjaci zauzmu aktivnu ulogu.
Borba za spas, obnovu i razvoj turizma zadatak je same struke, jer njegovo prepuštanje partijama vodi u neodrživ i destruktivan turizam-.
