Vesna Đukić: Maslinarstvo u Boki napreduje, tržište još uvijek izazov
Izvor: Radio Kotor
Autorka: Sanja Čavor
Foto: Radio Kotor /S.Č.
Prošlogodišnja berba maslina u Boki pokazala je koliko je maslinarstvo u ovom kraju napredovalo u posljednjih dvadesetak godina.
U mlinu Maslinarskog društva (MD) “Boka” u Radanovićima prerađeno je blizu dvadeset tona maslina.
Gotovo 97 odsto plodova koje je ubrano i prerađeno istog dana, direktno je sa stabla, što je, kako ističu u Društvu, najbolji pokazatelj napretka u kvalitetu proizvodnje.
-Kada smo počeli da radimo 2006. godine, jedva devet odsto maslina bilo je ubrano i prerađeno po savremenim standardima. Sve ostalo su bile masline sakupljene sa zemlje.
Danas je situacija potpuno drugačija i to se vidi, kako u kvalitetu ulja, tako i u rezultatima koje postižemo-kazala je izvršna direktorka MD “Boka” Vesna Đukić, gostujući u emisiji “Nedjeljni razgovor” Radio Kotora.
Napredak u proizvodnji potvrđuju i međunarodna priznanja.
Mladi članovi Društva Damjan Menzalin i Ilija Vujadinović, podsjetimo, nedavno su osvojili srebrne medalje na svjetskom takmičenju u Njujorku.
Naša sagovornica naglašava da je to rezultat napornog rada, prihvatanja principa savremenog načina uzgoja i “prerade” masline, u čemu prednjače mladi maslinari.
Takođe, uticaj Društva kako na proizvođače, tako i na potrošače, insistiranje na pravilnoj berbi, brzoj preradi i čuvanju ulja u kontrolisanim uslovima, doprinijelo je podizanju svijesti proizvođača i izgradnji ukusa potrošača.
-Ekstra djevičansko maslinovo ulje podrazumijeva brzu berbu zdravog ploda, preradu u roku od 24 sata i adekvatno skladištenje.
Mladi mnogo brže usvajaju te savremene metode i zato dolaze rezultati-navela je ona.
Ipak, iza uspjeha stoje i ozbiljni izazovi.
MD danas broji više od 130 članova/ica, ali svega desetak registrovanih proizvođača ulje plasiraju na tržište.
-Još uvijek nemamo dovoljan broj proizvođača.
Imamo kvalitet, ali ne i kontinuitet i količine koje su potrebne da bi se naše ulje našlo na policama velikih tržnih lanaca i u restoranima-navodi Đukić.
Tržište, dodaje, zahtijeva standardan kvalitet, kontinuitet i kvantitet u proizvodnji, a upravo kontinuitet predstavlja najveći izazov.
Posebno pitanje je očuvanje odomaćene sorte žutice, koja je simbol bokeljskog maslinarstva u Boki.
Iako daje ulje izuzetnog kvaliteta, poznata je i po alternativnom rađanju, pa jedne godine ima obilan rod, a naredne znatno slabiji.
-Mi smo zagovornici toga da se žutica sačuva. Ona je na neki način dio našeg identiteta.
Ali, onima koji žele komercijalnu proizvodnju i stabilan prihod ne možemo preporučiti samo nju, jer tržište traži redovan rod-kazala je Đukić.
Zbog toga se u novim zasadima sve češće sade sorte, poput lećina, arbequine, frantojo i pendolino, dubrovačka bjelica, odnosno introdukovane sorte koje obezbjeđuju stabilnije prinose.
Podsjetimo, MD “Boka” je nedavno u Radanovićima organizovalo takmičenje tradicionalnih jela pod nazivom „Svako selo ima svoje jelo“, kao završnicu istoimenog projekta realizovanog uz podršku kao podgrant Mreže za ruralni razvoj Crne Gore i finansijsku podršku Evropske unije.
Cilj je bio da se sačuvaju stari recepti i običaji, kao nematerijlno kulturno nasljeđe sela ali i da se skrene pažnja na potencijal sela u zaleđu primorskih gradova.
-Naša sela imaju mnogo toga da ponude, ali taj potencijal nije dovoljno iskorišćen u turističkoj ponudi Boke-istakla je Đukić.
Tokom devet mjeseci, sprovedeno je nekoliko aktivnosti: prikupljeni su tradicionalni recepti, porodične priče i običaji, koji će biti objedinjeni u elektronskoj knjizi i uskoro biti dostupni javnosti.
Poseban utisak, kako kaže, ostavile su starije žene koje su bile spremne da podijele recepte i detalje o nekadašnjim svadbama i običajima.
-Iznenađena sam koliko su bile otvorene i spremne da podijele svoje znanje do detalja sa našim istraživačima. To je bogatstvo koje ne smijemo izgubiti-napominje ona.
Međutim, da bi selo postalo realna razvojna alternativa, neophodna je i sistemska podrška.
Đukić podsjeća da pojedina područja u Grblju i dalje nemaju riješenu osnovnu infrastrukturu, pa je priča o seoskom turizmu, koji podrazumijeva mnogo više sadržaja od izdavanja apartmana, još uvijek prilično daleko.
Mjere podrške, ne samo finansijske, već i tehničke, podrazumijevaju: infrastrukturno opremanje ruralnih područja, olakšan pristup informacijama, pojednostavljene procedure za registraciju domaćinstava, kao i edukacija stanovništva za pružanje ugostiteljskih usluga, diversifikacija lokalne ekonomije, posebno za mlade i žene na selu.
-Moramo obezbijediti povoljne uslove za život i rad, najprije, vodu, kanalizaciju, stabilno napajanje strujom i internet.
To su danas osnovni preduslovi da bi mladi ostali na selu, ali i da bi turisti sve češće boravili u ruralnim domaćinstvima-poručila je ona.
Uprkos svemu, ohrabruje sve veći broj mladih koji se vraćaju maslinjacima svojih predaka.
Mnogi od njih, naglašava Đukić, uspijevaju da spoje tradicionalno i moderno, čuvaju stare suhozide, ali istovremeno primjenjuju savremene metode uzgoja i prerade.
-Ipak, možemo imati podršku, ali ako sami ne pokrenemo inicijativu i ne zahtijevamo promjene stvari, rezultata neće biti-zaključila je Đukić.
.jpg)
 (1) (2).png)