Baranke trpe nasilje i u digitalnom prostoru
Izvor: Vijesti
Autorka: Marija Pešić
Foto: Pixabay
Nasilje u digitalnom prostoru, posebno ono koje je usmjereno ka ženama, ne zaobilazi ni jedan grad u Crnoj Gori, pa tako ni Bar.
Ono što žrtvama dodatno otežava da ove vidove nasilja prijave je efekat male sredine koji sa sobom često nosi stigmu, strah i veo tajnosti.
Zato je važno o svemu tome govoriti u zajednici i komunicirati solidarnost među sugrađanima.
To su glavni stavovi koju su sagovornice “Vijesti” iznijele kada je u pitanju ta problematika u gradu u pod Rumijom.
Nasilja je, upozoravaju one, sve više, a rijetko se govori o načinima i mogućnostima zaštite.
Tako misli i Emilija Jukić iz udruženja “Lea Bar”, koje u tom gradu rukovodi skloništem za žene i djecu žrtve nasilja.
Ona je ocijenila da se u Baru ne govori dovoljno na tu temu, posebno kada su u pitanju mladi.
Jukić se, kroz rad svoje organizacije, često susretala sa slučajevima digitalnog nasilja, a najčešći su, tvrdi ona, oni koji su usmjereni ka ženama i obično se tiču prijetnji, ucjena ili dijeljenja intimnih snimaka i fotografija bez dozvole i saglasnosti.
Žene i djevojke im se obraćaju tražeći pomoć i zaštitu, nakon čega ona i koleginice, u svojstvu povjerljivog lica, s njima rade dalje na rješavanju ovih slučajeva.
Njihovo iskustvo je pokazalo da su žene u Baru, ali i šire, uglavnom u strahu od “razotkrivanja”, osude zajednice, koja je ionako mala, i nepovjerenja u institucije budući da se u gradu “svi znaju”.
Zbog svega toga, one su pokrenule “eDnevnik” kroz projekat “eTolerancija”.
Tom dnevniku građani i građanke mogu pristupiti putem koda i u njemu zapisati podatke i informacije o proživljenom digitalnom nasilju, nakon čega se može zatražiti i besplatna psihološku pomoć.
-Moći će da dođu kod nas u kancelariju, da dobiju psihološku pomoć, ali ćemo im na raspolaganju biti i za sve druge vrste pomoći.
Tu je i naša socijalna radnica, mi smo povjerljiva lica, i uvijek možemo, po želji i potrebi žrtve, situaciju izgurati do kraja-ispričala je Jukić.
Još jedan od ciljeva “eDnevnika” je da zabilježe i prikupe podatke o digitalnom nasilju u Baru, pa će, ukoliko primijete određeni porast ili nagli skok, imati relevantne informacije s kojima će moći dalje da rade na suzbijanju nasilja i mapiranju najkritičnijih problema.
U ovaj projekat suzbijanja štete digitalnog nasilja ušle su uz podršku UNDP-a, UNICEF-a i UNESCO-a, u saradnji s Vladom Crne Gore.
Prepoznati, pa se zaštititi
Danijela Nikić, aktivistkinja Asocijacije “Spektra”, ispričala je “Vijestima” da su oblici digitalnog nasilja različiti, da ih ima više, a da se neki od njih često i ne pericipiraju kao nasilje, već kao redovne pojave u digitalnom prostoru.
Pored digitalnog vršnjačkog nasilja koje Nikić definiše kao ponavljano slanje uvredljivih poruka, ismijavanja i širenja glasina, dodaje i uznemiravanje koje se ogleda u produženom slanju neželjenih i prijetećih poruka.
-Seksualno uznemiravanje je nešto čemu su najčešće izložene žene. Podrazumijeva pritisak da se šalju intimne fotografije ili dijeljenje takvog sadržaja bez pristanka.
Uhođenje je praćenje, kontrola i uznemiravanje putem mreža i aplikacija-kazala je.
Još neki vidovi nasilja u digitalnoj sferi su “doksing” - objavljivanje ličnih podataka bez pristanka, govor mržnje, lažno predstavljanje, osramoćivanje u smislu javnog izlaganja nečijeg izgleda, privatnog života ili ponašanja u cilju poniženja.
Brojne su, navodi Nikić, i manipulacije i obmane radi finansijske ili druge štete.
Zbog sve učestalijeg nasilja na uređajima i mrežama ona smatra da je posebno važno zagovarati mehanizme zaštite a, u tom dijelu, u prvi plan stavlja krivičnopravnu zaštitu i naglašava da Krivični zakon Crne Gore prepoznaje nekoliko krivičnih djela tog tipa.
Neki od njih su ugrožavanje sigurnosti, proganjanje, neovlašćeno prikupljanje i korišćenje ličnih podata, neovlašćeno snimanje i objavljivanje, izazivanje mržne ili netrpeljivosti.
-Još neki od načina na koji se građani mogu zaštiti jeste građanskopravna i upravna zaštita.
U tom dijelu mislim na ostvarivanje svojih prava kroz Agenciju za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama i Zaštitu potrošača i elektronske komunikacije u slučaju digitalnih prevara-poručila je.
Nikić naglašava da je Crna Gora potpisnica Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (CEDAW, 1979), čiji je komitet u Opštem preporučenom komentaru br. 35 iz 2017. godine priznao onlajn i ICT (informaciono-komunikacione tehnologije) nasilje nad ženama i djevojčicama kao oblik rodno zasnovanog nasilja.
-Dakle, digitalno nasilje je formalno prepoznato u okviru međunarodnog prava žena- naglasila je.
Ona je u Baru s građanima i građankama govorila na tu temu u sklopu radionice “Od mržnje do stvarnosti: Digitalno nasilje i ljudska prava u Crnoj Gori”.
Barane i Baranke je najviše interesovalo kako da se zaštite u tim situacijama i šta uraditi kada, što je čest slučaj, naiđu na neprofesionalnost i druge izazove od strane službenika u državnim institucijama.
Njen savjet je bio da se uvijek obrate NVO-ima ili sličnim organizacijama koje se bave zaštitom prava žena ili borbom protiv nasilja.
U Baru, dobra adresa bi bila, savjetovala je, udruženje “Lea Bar”.
U policiji ima dobre volje, ali malo kadra
Dragana Vlahović iz Uprave policije - Odjeljenja bezbjednosti Bar, koja radi na slučajevima nasilja u porodici i porodičnoj zajednici ispričala je tokom te radionice da je njih, kolega koje rade na tim slučajevima, malo, odnosno troje, a da su predmeti brojni.
-Nasilje je zaista u porastu, kako među djecom, tako i u porodici, među emotivnim partnerima, bivšim emotivnim partnerima.
Iako je u porastu, mogu reći da su se građani, dijelom, osvijestili i počeli da prijavljuju- ispričala je.
Navela je da su imali dosta slučajeva kada su žrtve digitalnog nasilja maloljetnice ali i starije, iako uglavnom djevojčice, dolazile i prijavljivale svoje slučajeve dijeljenja fotografija bez njihovog pristanka.
-Svaki slučaj koji je prijavljen je riješen. Napomenula bih da mi ne možemo ništa da uradimo bez naloga Osnovnog državnog tužilaštva Bar.
Takođe, radimo i po nalogu sudije. Svaki slučaj izguramo-istakla je.
Vlahović je dodala da su prepreke u ovim procesima brojne, a posebno je istakla probleme s kojim se susreću u slučajevima digitalnog nasilja na različitim platformama, budući da nemaju uvijek mehanizme da im pristupe i pronađu izvršioce koje često štite same plaforme, a postupak slanja naloga samoj kompaniji u čijem je vlasništvu aplikacija može dugo trajati.
Zbog toga, kazala je da roditelji i građani nerijetko bivaju nezadovoljni, ali da su oni tu da s njima sarađuju i uliju im povjerenje jer “dobra volja” za pronalaženje nasilnika postoji, uprkos ograničenim mehanizmima.
