Majda Nikezić: Skica za portret buduće naučnice iz Mrkojevića
Izvor: Štampani časopis “Glas Mrkojevića” broj 4
Autor: Radomir Petrić
Foto: Privatna arhiva
Za ponos porodici i Mrkojevićima, za primjer svima – ovako bi se u najkraćem mogla opisati junakinja naše priče Majda Nikezić, studentkinja treće godine doktorskih studija u Ljubljani.
Put nauke trasiran isključivo najvišim ocjenama započela je još od Osnovne škole “Blažo Jokov Orlandić” i Gimnazije “Niko Rolović” u Baru, koje je završila kao lučonoša A.
– Kako se srednja škola privodila kraju, panično sam, kao i veliki broj srednjoškolaca, razmišljala kojim putem poći dalje.
Iako sam znala da me interesuju prirodne nauke, nije bilo jednostavno napraviti izbor.
Tada sam sebe ubjeđivala da se razlog za to krije u nedostatku ambicije i nepostojanju jasnih ciljeva, ali mi je vremenom postalo jasno da sistem koji ne priprema mlade ljude za takve odluke ipak nosi veću odgovornost.
Srećom, najbliži su uvijek tu da pruže savjet kada nam je on potreban, pa sam, nakon nekoliko organizovanih okruglih stolova u okviru uže porodice, donijela odluku da upišem Fakultet za prehrambenu tehnologiju, bezbjednost hrane i ekologiju na Univerzitetu Donja Gorica (UDG) u Podgorici.
Nakon osnovnih, na istom Fakultetu sam završila i master studije, odlučivši da svoje obrazovanje usmjerim na tehnologiju proizvoda biljnog porijekla.
Sada sam studentkinja treće godine doktorskih studija na Jožef Stefan International Postgraduate School u Ljubljani – priča Majda za Glas Mrkojevića.
Tema njenih doktorskih studija je, za naše prilike, neuobičajena. Majda je i ovim izborom dokazala da se ne plaši izazova.
– Tokom master studija sam radila u Institutu za javno zdravlje Crne Gore, u Laboratoriji za sanitarnu hemiju i ekotoksikologiju, prvo kao pripravnica, pa onda i kao hemijska analitičarka angažovana na projektu.
Doktorske studije u tom momentu nijesam planirala – odlazak iz Crne Gore još manje.
Ali, jednog dana se u laboratoriji pojavila moja direktorica i pitala me jesam li zainteresovana za doktorat u Sloveniji, u renomiranom Institutu “Jožef Stefan”.
Bez razmišljanja sam potvrdno odgovorila, pa tek onda postavila konkretna pitanja o programu.
Ispostavilo se da je program Ekotehnologije vezan za nauke o životnoj sredini, a da bih ja u okviru doktorata radila u Laboratoriji za neorgansku hemiju, unutar Grupe za specijaciju elemenata u tragovima.
Onda sam imala intervju sa sadašnjom mentorkom, poslala prijavu, motivaciono pismo, aplicirala za stipendiju… i shvatila da se slučajnosti uvijek dešavaju kad ste dovoljno otvoreni i spremni da ih prihvatite! -.
Neminovno pitanje bilo je i koliko je program koji izučava moguće primijeniti u Mrkojevićima, s obzirom na to da je ovo tradicionalno poljoprivredni kraj.
– Jedan dio moje disertacije je ispitivanje mogućnosti upotrebe odnosa izotopa stroncijuma kao tehnike za ispitivanje, odnosno dokazivanje geografskog porijekla različite hrane.
S obzirom na to da se danas u svijetu sve više vrednuju jedinstveni proizvodi, Crna Gora ali i Mrkojevići se, ako već ne obimom proizvodnje, mogu istaći upravo ponudom autohtonih, tradicionalnih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.
Iako se godinama unazad vrijedno radi na zaštiti crnogorskih proizvoda, još mnogo njih proces brendiranja tek čeka.
U tom smislu, smatram da je neophodno razviti laboratorijske kapacitete i stvoriti uslove za upotrebu različitih metoda kojima se određuje autentičnost hrane, pa tu vidim i priliku za primjenu onoga čime se ja trenutno bavim-.
Ljubljana jeste na samo sat leta od Crne Gore, međutim, nostalgija je neizbježna, priznaje naša mlada naučnica.
– Ljudi i mjesta više nedostaju onda kada smo od njih udaljeni, i sad često uhvatim sebe kako razmišljam o danima provedenim u Mrkojevićima (Velja Gorana i Kunje, gdje su odrasli moji roditelji).
Uglavnom su te uspomene vezane za rano djetinjstvo, kada sam tamo provodila mnogo više vremena, pa se tako prisjetim jutarnjih odlazaka po hljeb u blizini najvećeg gu(m)na u selu ili na pus po vodu s babom, berbi gljiva s tatom u ranu jesen, bezbrižnosti kada bismo sestra i ja po cijele dane izmišljale različite igre u prirodi i potpuno se saživjele sa njom.
Posebno pamtim i manifestaciju Dani Mrkojevića davne 2004. godine i male, svečane košulje od svile, u koju me je majka obukla brižno vodeći računa o svim detaljima, kako mrkovska nošnja i zahtijeva-.
Bez obzira na obaveze na studijama, Majda prati razvoj Mrkojevića.
– Generalno se trudim da redovno pratim dešavanja u Mrkojevićima, što je zahvaljujući internetu i društvenim mrežama danas dosta lako.
Mrkojevići, kao i cijela Crna Gora, imaju prije svega problem u stvaranju dovoljno prilika, odnosno uslova kako bi se mladi odlučili da ostanu da žive, rade i stvaraju ovdje.
Mislim da bi trebalo probuditi preduzetnički duh kod mladih, koji su nepresušni izvor ideja, naročito vezanih za agroturizam, ali treba im pomoć u realizaciji.
To se postiže edukacijom, ali i obezbjeđivanjem finansijske podrške-.
Sagovornicu Glasa Mrkojevića pitali smo i da li se, prema njenom sudu, konačno formira kritična masa mladih, samosvjesnih, obrazovanih i motivisanih ljudi koji žele da preuzmu odgovornost za razvoj Mrkojevića.
– Osnovna škola “Mrkojevići” osnovana je 1885. godine, ali, nažalost, otpor Mrkojevića prema školovanju trajao je mnogo duže, posebno kada je riječ o obrazovanju ženske djece.
Mnogi su razlozi uticali na takav ishod i o tome bi se moglo dosta govoriti.
Ipak, danas su Mrkojevići svjesni značaja prosvjetiteljstva, kako za pojedinca, tako i za zajednicu, i gdje god se nalazili dostojni su reprezenti svog rodnog kraja i svoje države.
Zahvaljujući tome, ali i većoj mogućnosti za informisanje u današnje vrijeme, sve su vidljiviji primjeri mladih uspješnih ljudi koji svojim inspirativnim pričama i svjetonazorom podstiču druge.
Svakako, među ovim mladim ljudima ima mnogo onih koji su posvećeni razvoju, zaštiti i promociji Mrkojevića i naše kulturne baštine i onih koji u okviru svog ličnog i profesionalnog djelovanja na drugi način doprinose afirmaciji rodnog kraja-.
U svijetlu priče o konkretnom doprinosu zavičaju, zanimljivo je čuti i što mlada naučnica misli da bi trebalo uraditi na planu povećanja kvaliteta i kvantiteta poljoprivredne proizvodnje u Mrkojevićima.
– Kako je zemlja dosta iscjepkana, to jest sačinjena od malih parcela različitih vlasnika, nerealno je očekivati proizvodnju u većem obimu.
Svakako, mislim da je ključno zadržati tradicionalni pristup, koji se danas opisuje kroz pojmove održiva poljoprivreda i agroekologija.
Malčiranje, kompostiranje i upotreba organskih đubriva, zatim formiranje eko-koridora i živih ograda, kao i rotacija usjeva, ali i primjena mješovitih usjeva žitarica i mahunarki radi povećanja kvaliteta stočne hrane, prakse su koje Mrkojevićima nijesu strane-.
U Sloveniji su veoma razvijeni agrobiznis i agroturizam, pa smo Majdu pitali i što bi se od slovenačkih iskustava i rezultata na tim poljima moglo odmah primijeniti u Mrkojevićima.
– S obzirom na to da i Crna Gora i Slovenija obiluju prirodnim bogatstvima, a slične su i u pogledu povezanosti primorja i planina, mislim da bismo od Slovenaca imali dosta toga da naučimo, u prvom redu o odnosu prema prirodi i mjestu za život.
Za razliku od nas, Slovenci su posvećeni očuvanju životne sredine, ali isto tako znaju kako da dobro promovišu svoja prirodna bogatstva i ljepote te dobiju maksimum od svega što im je priroda dala.
Tako imaju preko 150 farmi koje su članice Udruženja turističkih gazdinstava Slovenije, sa raznovrsnom ponudom za djecu i odrasle: jahanje konja, pomoć u ishrani domaćih životinja, radionice za izradu domaćih proizvoda i slično.
Ovakvi programi su najvećim dijelom namijenjeni domaćem stanovništvu, jer su idealni za porodične jednodnevne izlete.
Doduše, da bismo pronašli inspiraciju u ovom pogledu, ne moramo čak ni ići van Crne Gore, jer i u našoj državi ima sjajnih primjera, iako su pionirski koraci u pitanju.
Mi smo, čini mi se, tek tokom nedavne pandemije počeli više vremena da posvećujemo upoznavanju i vrednovanju crnogorskih prirodnih ljepota, ali se na tome ne smijemo zaustaviti.
To je dobra polazna tačka da poradimo na ispravljanju percepcije da je uvijek negdje drugo bolje, ljepše, uspješnije-.
Za Glas Mrkojevića Majda Nikezić je otkrila i na što je lično najponosnija iz svoje karijere do sada.
– Najponosnija sam na nagrade koje sam osvojila tokom studija, a koje su u najvećoj mjeri i opredijelile moj dalji put.
U pitanju su nagrada 19. decembar Glavnog grada i nagrada za studenta generacije na kraju osnovnih studija-.
Lična karta Mrkojevića u dvije rečenice
Ako bi Vas Slovenci pitali da predstavite Mrkojeviće u dvije rečenice, što biste im odgovorili?
– Rekla bih im da su Mrkojevići kraj u brdima blizu mora, s predivnom prirodom i bogatom poljoprivrednom ponudom.
To je mjesto vrijednih i gostoprimljivih ljudi, s osjećajem za ritam i humor – poručila je na kraju razgovora za naš časopis uzorna studentkinja Majda Nikezić.
