Stanišić: Primjer Mamule ukazuje da je put kojim moramo ići - put antifašizma, očuvanja identiteta, narodnog ponosa i sjećanja na hrabre prethodnike (FOTO)
“Ubijeđeni smo da nijedna zemlja u Evropi nema ovakav odnos, da se prosječan račun za utrošenu električnu energiju za četiri godine nije povećao, a da su zarade u istom periodu povećane za 57,52%(838/532)”
Miris Lige šampiona osjeća se u taboru Jadrana, nakon što su srušili Jug u Dubrovniku 14:12, u drugom kolu kvalifikacija
“Ova pjesma je posvećena svim ženama koje su same. Da to može biti inspiracija, a ne tragedija. Da se ne osjećamo nenormalno ako ne možemo naći partnera koji je dostojan našeg duha” (VIDEO)
Lutovac: Gordana plijeni svojom iskrenošću da oživi sjećanja na jedno veliko raseljenje, jer kako to kaže Crnjanski ’Nema smrti, ima seoba’. O čemu će sanjati, na čemu graditi ponos i posebnost, čime se u tuđini dičiti, pitanja su koja postavlja sebi Gordana Vujović, a na koja je u knjizi pokušala da odgovori
Potpukovnik Petić: Vazduhoplovci Vojske Crne Gore čuvaju sjećanje na stradale kolege, potpukovnika Šahbaza Belhadina, majora Ivana Obradovića i starijeg vodnika I klase Vidoja Tomića, njihovu hrabrost i profesionalnost
“Na terasi jednog hotela na Velikoj plaži verbalno napao suprugu, a potom joj izazvao i osjećaj lične nesigurnosti lomljenjem inventara za stolom za kojim je sjedjela sa njihovim maloljetnim sinom”
“Kotor gubi svoj duh i identitet vjekovima stvaran, a većina stanovništva se u svom gradu osjećaju kao stranci, svima su puna usta o „održivosti“, a Kotor svakim danom postaje sve drugo osim „održivog“ grada”
“Mornarica je ponos Vojske Crne Gore i njen najvrjedniji resurs”: Dan je obilježen u znak sjećanja na 2. septembar 1698. kada je u Perastu otpočela sa radom Škola za praktičnu obuku pomorskih ratnih vještina
“Marko danas svaki slobodni trenutak koristi da isplovi, i sa drugima – porodicom i prijateljima- podijeli, kako sam kaže, osjećaj neopisive slobode i sreće dok posmatra kako pramac siječe talase” (VIDEO)
"Mislim o tome dok se vrtim u gradu u kome sam rođen, i ne prepoznajem više neke ulice, a ni čitave krajeve svog grada, i hvatam se u osjećanju da sam stranac, iako nisam nigdje otišao"
"Pisanje romana „Cimetna pisma, dijamantna stvorenja“ započeto je na Cetinju, dobar dio knjige napisan je u kući gazde Peja, gdje sam bio na rezidenciji, išlo mi je veoma dobro uz kafu i šampitu u ‘Gradskoj kafani’ i tačno se sjećam koje sam dijelove tamo pisao"