Bar, Crna Gora
29 Jun. 2026.
Top Vijest:
“Hor je možda jedna od rijetkih formi umjetnosti u kojoj pojedinac ne može postojati bez drugoga. U njemu se uči slušanju, strpljenju, odgovornosti i zajedničkom disanju. Upravo zato horska muzika ima ogroman društveni značaj — ona oblikuje kulturu komunikacije, međusobnog poštovanja i osjećaj pripadnosti zajednici”
.jpg)
“Prije 20 godina naše čaršije od Rožaja do Bara plebiscitarno su odlučile da domovini Crnoj Gori vrate državnost. Ta odluka bila je potvrda da bošnjački narod voli i osjeća ovu državu kao svoju, kao samosvjestan i civilizacijski izgrađen narod, sa svojim imenom i identitetom, koji želi ravnopravno sa drugima graditi multikulturno društvo u kojem se različitosti podrazumijjevaju, a ne asimiliraju” (VIDEO)
.jpg)
“Ono što je počelo kao spontana odluka trojice prijatelja preraslo je u snažno svjedočanstvo vjere, međusobnog poštovanja i spremnosti da se za ono što čovjek smatra svetim ulože trud, vrijeme i žrtva. Takvi primjeri podsjećaju da dobrota, vjera i poštovanje tiho grade mostove tamo gdje riječi često nijesu dovoljne”
“Zastava nas podsjeća da odgovorno radeći, štitimo i unapređujemo ostvarivanje nacionalnih interesa - u punom razumijevanju, uvažavanju i harmoniji sa ostalim narodima i građanima u Crnoj Gori, regionu i svuda gdje žive Bošnjaci”
"Dužnost svih je da čuvaju sjećanje na nevine žrtve, da njihova imena i stradanje ostanu trajno zapisani, te da se kroz istinu i pamćenje gradi društvo zasnovano na miru, slobodi i ljudskom dostojanstvu"
“Knjiga osim istorijskih činjenica nudi i uvid u tridesetak ličnih priča i podsjeća na bogatstvo jezika ovog kraja. Događaj je toliko zanimljiv i slojevit da bi mogao da bude tema igranog filma”
.jpg)
“Svim ženama koje u sebi imaju volju i želju da nešto rade samostalno poručila bih da vjeruju u sebe i da prate svoj osjećaj” (VIDEO)
"U vremenu kada slavimo Uskrs, blagdan svjetla, nade i novog života, okupljeni smo kako bismo kroz muziku podijelili radost, vjeru i osjećaj zajedništva koji nadilazi svakodnevicu"
"Čitajući ove drame prožeće vas osjećaj da udobnom kočijom putujete u prošlost, jer taj posebni, divni i emotivni žanr, koji pamtimo kao neke slike srećnog djetinjstva, lagano pripada pepelu zaborava, dok su ove priče nostalgično podsjećanje na neponovljive ljude i drugačije vrijeme"
Od šezdesetih do osamdesetih godina prošlog vijeka, ispred škola i bioskopa prodavao je kikiriki, „bombone na lastiku“, lizalice, čibuke, „crvene jabuke“…: Milaim Ramadani, svima znan kao Kiki, ostao u sjećanju brojnih generacija u Baru kao jednostavan čovjek velikog srca
“Gotovo pola vijeka kasnije, sjećanje na taj dan i dalje je snažno, prije svega zbog ljudskih žrtava, ogromne materijalne štete ali i načina na koji je društvo odgovorilo. Da li smo kao društvo izvukli nauk iz ove katastrofe – vrijeme će pokazati”
“Po ocjeni kritike, riječ je o poeziji koja briše granice između unutrašnjeg i spoljašnjeg svijeta, stvarajući mozaik slika i osjećanja”
 (1) (2).png)