Bar, Crna Gora
19 Nov. 2026.
post-image

Pekić: Današnji pripadnici bezbjednosnih službi moraju imati multidisciplinarna znanja

Izvor, foto: Bar info

Autor: Radomir Petrić

-Crna Gora mora ulagati u ljude, njihovu obuku i tehničke kapacitete bezbjednosnih službi. Ne možemo očekivati dobre rezultate ako profesionalci rade u neadekvatnim uslovima, bez savremene opreme i mogućnosti za usavršavanje-ocjenjuje doktor bezbjednosnih nauka Ivan Pekić.

Bezbjednost danas podrazumijeva mnogo više od zaštite državnih granica i borbe protiv kriminala.

Organizovane kriminalne grupe, krijumčarenje, sajber napadi, dezinformacije, hibridne prijetnje i sve izraženiji rizici u digitalnom prostoru zahtijevaju profesionalne, dobro opremljene i kadrovski osnažene institucije.

O tim temama, stanju u crnogorskom bezbjednosnom sektoru, kontroli ulaska i boravka stranih državljana, političkom uticaju na institucije, sajber kriminalu i zaštiti mladih, u programu Radio Bara razgovarali smo sa dr Ivanom Pekićem.

Pekić ukazuje na potrebu da se ključne pozicije u bezbjednosnom sektoru povjere stručnim i iskusnim ljudima, upozorava na nedostatak specijalizovanog kadra i ističe da porodica, obrazovni sistem i institucije moraju zajednički djelovati u prevenciji bezbjednosnih rizika.

Kada danas govorimo o bezbjednosti, na šta zapravo mislimo? Može li se govoriti o apsolutnoj bezbjednosti i koliko je Crna Gora danas sigurna država?

-Pojam apsolutne bezbjednosti ne postoji nigdje na planeti, pa ni u najbezbjednijim državama.

Ono što je veoma važno jeste da bezbjednost počiva na stabilnim institucijama, institucijama od integriteta i ljudima koji se nalaze na njihovim čelnim pozicijama.

Kada govorimo o bezbjednosnoj situaciji u državi, moramo imati cjelokupnu sliku.

Važno je razlikovati stabilnost bezbjednosne situacije od loših uslova u kojima rade pripadnici službi bezbjednosti.

To su dva različita faktora i zaposleni u tom sektoru ne mogu biti odgovorni za sve probleme koji proizlaze iz uslova u kojima rade.

Smatram da je ukupna bezbjednosna situacija u Crnoj Gori stabilna. To, naravno, ne znači da nemamo pojedinačne slučajeve i ozbiljne incidente.

Imali smo, recimo, nedavni događaj u Budvi, ali moramo biti objektivni i istaći da je policija u rekordnom roku identifikovala i lišila slobode osumnjičenog za ubistvo.

Takva reakcija pokazuje da institucije, uprkos brojnim slabostima, mogu ostvariti značajne rezultate.

U javnosti ste isticali da građani mogu da se osjećaju bezbjedno uprkos slabostima bezbjednosnog sistema. Istovremeno, ukazujete na loše uslove rada, nedovoljna primanja i nedostatak kadra. Kako pomiriti te dvije ocjene?

-Pripadnici službi bezbjednosti nijesu krivi što rade u lošim uslovima i što su njihova finansijska primanja često niža u odnosu na kolege u Evropskoj uniji.

To je problem koji mora rješavati država.

Ne smiju se ponavljati situacije kakve smo imali priliku da vidimo, na primjer, u pojedinim objektima policije, gdje su uslovi rada neprimjereni, gdje su prostorije trošne i gdje se suočavaju sa problemima koji ne predstavljaju dobru sliku ni za zaposlene ni za instituciju.

Vlada mora pronaći finansijska sredstva kako bi podstakla mlade ljude da se zapošljavaju u Upravi policije, Agenciji za nacionalnu bezbjednost, Vojsci i drugim službama.

To je odgovornost političara.

Njihov zadatak je da obezbijede finansijska sredstva, strategije i uslove za rad, dok profesionalci treba da budu na čelnim pozicijama i da posao obavljaju u skladu sa svojom strukom, iskustvom i integritetom.

Kakva je bezbjednosna situacija u Baru? Ovo je lučki grad, važna saobraćajna tačka i sredina sa velikim protokom ljudi, robe i kapitala, što nosi i specifične rizike.

-Bezbjednosna situacija u Baru danas je znatno stabilnija nego što je bila ranije.

Imamo manje obračuna kriminalnih grupa, manje ubistava, ranjavanja i drugih događaja koji su nekada obilježavali bezbjednosnu sliku našeg grada.

Međutim, Bar ima poseban značaj na državnom nivou zbog Luke Bar, koja je važna sa strateškog aspekta, ali je istovremeno interesantna i transnacionalnim kriminalnim grupama koje je mogu koristiti za krijumčarenje narkotika.

Bar je specifičan i zbog toga što ima sva tri vida transporta, a njegova blizina Albaniji, kao i činjenica da se u regionu nalaze područja značajna za proizvodnju i trgovinu narkoticima, dodatno utiču na bezbjednosne izazove.

Tokom ljetnjih mjeseci, kada imamo veliki priliv turista, povećavaju se i zahtjevi u pogledu zaštite javne bezbjednosti.

Uprkos nedostatku kadra, barski Centar bezbjednosti ostvaruje kvalitetne rezultate. Smatram da je bezbjednosna situacija u gradu danas mnogo bolja nego prethodnih godina.

Koliko je značajno prisustvo međunarodnih partnera u Baru, posebno britanskih carinskih službi i italijanske finansijske policije?

-Uvijek je veoma važno kada su međunarodni partneri prisutni na terenu, posebno kada govorimo o luci koja ima značaj za međunarodni transport i trgovinu.

Treba se prisjetiti u kakvom se stanju Luka Bar nalazila u prošlosti i koliko je bila interesantna transnacionalnim kriminalnim grupama.

Moja je ocjena da su te grupe u jednom periodu imale značajan uticaj i da su njihovi kontakti sezali i do pojedinih struktura carinskih i bezbjednosnih službi, pa i same luke.

Danas je nivo kontrole i bezbjednosti mnogo bolji. Smatram da je prisustvo međunarodnih partnera dodatno doprinijelo podizanju bezbjednosti Luke Bar.

Urađeno je mnogo više nego ranije, a značajno je i to što je suzbijen dio nezakonitih aktivnosti, uključujući šverc cigareta.

Nakon nedavnog ubistva u Budvi otvorili ste pitanje kontrole ulaska i boravka stranih državljana u Crnoj Gori. Istakli ste da ta kontrola ne smije biti svedena samo na provjeru putnih isprava i prijavu boravka. Šta bi država konkretno trebalo da uradi?

-Država mora preduzeti dodatne korake, mimo klasične granične kontrole.

Važno je naglasiti da kontrolu granica ne sprovodi samo granična policija, već u tome učestvuju i međunarodni partneri, među kojima je Frontex.

Jedan od problema koji smo imali jeste mogućnost da strani državljani u Crnoj Gori osnivaju firme, što je otvaralo prostor i za određene bezbjednosne rizike.

Uvođenje viznog režima za pojedine države, od 1. novembra, takođe je mjera koja može ograničiti mogućnosti ulaska transnacionalnih kriminalnih grupa.

U slučaju iz Budve imali smo ubistvo koje je, prema dostupnim informacijama, izvršio državljanin Kolumbije na štetu državljanina Turske.

Policija je reagovala veoma brzo i osumnjičenog lišila slobode iste noći.

To pokazuje da naši državni organi, bez obzira na nedostatak kadra, uspijevaju da odgovore na ozbiljne bezbjednosne izazove.

Jedna od Vaših najčešćih poruka jeste da bezbjednosni sektor moraju voditi profesionalci. Koliko je u Crnoj Gori stručnost potisnuta političkom pripadnošću i kako promijeniti takvu praksu?

-Smatram da na najvažnijim pozicijama u bezbjednosnom sektoru treba da budu ljudi koji imaju najmanje deset do petnaest godina radnog iskustva u tom sistemu, koji su obrazovani za taj poziv i koji posjeduju profesionalni integritet.

Politika ne bi trebalo da ima upliv u operativni rad bezbjednosnih institucija. Međutim, jedno su želje, a drugo je stvarnost.

Od uvođenja višestranačkog sistema u Crnoj Gori imali smo dominaciju političkih kadrova na ključnim pozicijama, uključujući i Ministarstvo unutrašnjih poslova.

Često smo imali situacije da na odgovorne funkcije dolaze ljudi koji nijesu profilno obrazovani za tu oblast i nemaju odgovarajuće iskustvo.

Dodatni problem predstavljaju političke podjele funkcija, kada se određene institucije i pozicije posmatraju kao dio političkog dogovora.

To mora da se mijenja u skladu sa evropskim standardima.

Nadam se da će se takva praksa postepeno napuštati i da će profesionalizam, stručnost i iskustvo postati osnovni kriterijumi za izbor rukovodilaca u bezbjednosnom sektoru.

Koje su oblasti u kojima nam je najpotrebniji novi, specijalizovani kadar? Da li su to sajber bezbjednost, kriminalistička analitika, finansijske istrage ili međunarodna saradnja?

-Današnji pripadnici bezbjednosnih službi moraju imati multidisciplinarna znanja.

Pored bezbjednosti, potrebno im je znanje iz međunarodnih odnosa, prava i drugih oblasti koje im omogućavaju da odgovore na različite situacije.

Moramo mnogo više ulagati u obuke. Nije dovoljno da neko završi školovanje i potom godinama radi bez dodatnog usavršavanja.

Najbolje službenike treba slati na obuke u sjedišta Interpola, Europola i druge međunarodne centre, kako bi se vratili sa novim znanjima i iskustvima.

Često čujemo da nema dovoljno finansijskih sredstava. Međutim, smatram da država mora drugačije postaviti prioritete.

Ako postoje sredstva za brojna službena putovanja političara, onda moraju postojati i sredstva da se najbolji policijski službenici pošalju na kvalitetne stručne obuke.

Posebno bih izdvojio nedostatak kadra u oblasti visokotehnološkog kriminala.

To je segment u kojem moramo postići mnogo bolje rezultate, jer se prijetnje i kriminalne aktivnosti sve više sele u digitalni prostor.

U posljednje vrijeme često se govori o hibridnim prijetnjama i hibridnom djelovanju. Kako biste običnom građaninu objasnili šta ti pojmovi znače i kako izgledaju u praksi?

-Smatram da političari često posežu za terminima „hibridne prijetnje“ i „hibridno djelovanje“, a da pritom ne razumiju uvijek njihovo značenje.

Hibridno ratovanje je termin koji ima svoje porijeklo u konvencionalnim ratnim sukobima, dok su hibridne prijetnje i hibridno djelovanje pojmovi koji se danas koriste i za različite nevojne oblike ugrožavanja bezbjednosti.

Tu spadaju terorizam, sabotaže, diverzije, širenje panike i dezinformacija putem društvenih mreža, kao i djelovanje botova i trolova koji se skrivaju iza lažnih profila i pokušavaju da utiču na javno mnjenje ili političke procese.

Društvene mreže postale su sredstvo koje različite grupe mogu koristiti za širenje dezinformacija i stvaranje panike.

Na taj način može biti ugrožena ne samo bezbjednost već i ekonomska stabilnost jedne države.

Ipak, ne možemo svaku pojavu ili politički nesporazum nazvati hibridnim djelovanjem. Za takve tvrdnje potrebni su dokazi.

To su veoma složene pojave i smatram da je važno da se i političari dodatno edukuju kako bi te termine koristili odgovorno.

Crna Gora je 2022. godine bila suočena sa ozbiljnim sajber napadima koji su pokazali koliko digitalni prostor može biti ranjiv. Koliko smo danas otporniji na takve napade i gdje su najveće slabosti?

-Sajber napadi iz avgusta 2022. godine pokazali su da oni koji se bave sajber kriminalom mogu da parališu državu kada to žele.

U protekle četiri godine urađeno je dosta dobrih stvari, posebno nakon što je na čelo Ministarstva javne uprave došao ministar Maraš Dukaj.

Njegovo djelovanje doprinijelo je podizanju nivoa sajber bezbjednosti u Crnoj Gori. Važno je i formiranje nove Agencije za sajber bezbjednost.

Međutim, nijesu izostali problemi – politička previranja i nesuglasice, duži period bez rukovodioca, nedostatak adekvatnih prostorija i drugi organizacioni izazovi koji se često javljaju prilikom osnivanja novih institucija.

Imali smo i informacije o novim sajber napadima na državne organe, ali javnost nije dobila dovoljno konkretnih podataka da bih mogao detaljnije da ih komentarišem.

Smatram da je urađeno mnogo na polju pravne regulative, formiranja institucija i zapošljavanja stručnih ljudi, ali će se stvarni rezultati mjeriti sposobnošću da se na ove prijetnje efikasno odgovori.

Posebno ranjiva grupa u digitalnom prostoru su djeca i mladi. Koliko su izloženi sajber kriminalu, manipulacijama, ucjenama i vršnjačkom nasilju i kako društvo može bolje da ih zaštiti?

-Na takve izazove, posebno kada su mladi u pitanju, moramo odgovoriti sa više strana.

Pored državnih organa, moraju biti uključeni akademska zajednica, obrazovni sistem, osnovne i srednje škole, fakulteti i druge institucije. Ne smijemo čekati da problem eskalira.

Ako roditelj čeka da reaguju direktor škole, psiholog, sociolog ili razredni starješina tek kada dijete već uđe u svijet kriminala, tada smo zakasnili. Vršnjačko nasilje nije nova pojava.

 Ono je postojalo i ranije, ali danas imamo mnogo veću vidljivost zbog društvenih mreža.

Djeca ponekad snimaju nasilne situacije i dijele ih na Instagramu, Facebooku, TikToku i drugim platformama, a takvi snimci za kratko vrijeme postaju dostupni velikom broju ljudi.

Zato pozdravljam napore obrazovnih institucija da osposobe nastavnike za prepoznavanje i suzbijanje vršnjačkog nasilja.

Ipak, smatram da bi trebalo razmotriti i vraćanje školskog policajca.

Takav službenik, uz posebnu obuku iz oblasti ljudskih prava i prava maloljetnika, mogao bi imati važnu preventivnu ulogu u školama.

Vještačka inteligencija donosi nove mogućnosti, ali i nove rizike. Deepfake snimci, lažni glasovi i manipulisani video-sadržaji mogu se koristiti za obmanjivanje javnosti. Koliko je to ozbiljan bezbjednosni izazov?

-To je veoma opasan oblik manipulacije i predstavljaće sve ozbiljniji izazov kako vještačka inteligencija bude napredovala.

Danas je moguće napraviti audio ili video zapis u kojem neki političar, premijer ili predsjednik države izgovara nešto što nikada nije rekao, ili se prikazuje na mjestu na kojem se uopšte nije nalazio.

Takvi sadržaji mogu imati ozbiljne posljedice po javnost i bezbjednost.

Zato ovom problemu moraju posvetiti pažnju odjeljenja za visokotehnološki kriminal u Upravi policije, nadležne službe Agencije za nacionalnu bezbjednost, ali i Agencija za sajber bezbjednost.

Potrebno je razvijati specijalizovane kapacitete za prepoznavanje i suzbijanje prijetnji koje nastaju zloupotrebom vještačke inteligencije.

Kada biste morali da izdvojite tri ključna prioriteta na kojima Crna Gora mora raditi kako bi u narednih pet do deset godina imala stabilniji i efikasniji bezbjednosni sistem, koji bi to prioriteti bili?

-Prvi prioritet je da politika nema upliv u sektor bezbjednosti, odnosno da se ključne funkcije povjeravaju profesionalcima.

Drugi je obezbjeđivanje finansijskih sredstava za sve službenike koji rade u sistemu bezbjednosti. Moramo im omogućiti adekvatne uslove rada, tehničku opremu i infrastrukturu.

Ne mogu službenici odgovarati na savremene bezbjednosne izazove ako rade u ruiniranim objektima i nemaju odgovarajuće računare i drugu opremu.

Treći prioritet su ljudi, njihova obuka i stručno usavršavanje. Potrebni su nam kvalitetni kadrovi koji će imati znanje i sposobnost da odgovore na sve izazove koji dolaze.

Dakle, profesionalizam, finansijska sredstva, tehnički kapaciteti i kontinuirana edukacija moraju biti osnova razvoja bezbjednosnog sistema.

Za kraj, šta svaki građanin može da uradi kako bi doprinio bezbjednosti svoje porodice, lokalne zajednice i države? Posebno kada govorimo o zaštiti mladih od kriminala i negativnih uticaja.

-Porodica je, po mom mišljenju, krovna institucija kada je riječ o maloljetnoj djeci. Posebno je važno spriječiti njihovo uvlačenje u kriminalne aktivnosti.

U Baru smo imali primjere mladih ljudi koji su ušli u svijet kriminala, a neki od njih su završili u zatvoru ili izgubili život.

Zato smatram da roditelji moraju biti zainteresovani za to kako njihova djeca provode vrijeme, sa kim se druže i koje aktivnosti ih ispunjavaju.

Bar ima dobre uslove za sport, kulturu, umjetnost i muziku. Važno je da roditelji prepoznaju talente svoje djece i podstiču ih da se bave vannastavnim aktivnostima.

Na taj način mladi dobijaju priliku da razvijaju svoje sposobnosti, da budu uključeni u pozitivne društvene aktivnosti i da se udalje od negativnih uticaja.

Dodao bih još nešto što smatram veoma važnim: u srednjim školama širom Crne Gore trebalo bi uvesti poseban predmet – bezbjednosnu kulturu.

Smatram da bi to bio značajan korak ka stvaranju generacija koje će bolje razumjeti bezbjednosne rizike i znati kako da se prema njima odnose-.