.png)
Savo Ćetković: Godinama isti problemi ribara u Boki, Baru i Budvi, samo se nagomilavaju
Izvor, foto: PR pres servis
Ribari sa crnogorskog primorja u udruživanju kroz organizacije proizvođača i lokalne akcione grupe u ribarstvu (FLAG) vide priliku za unapređenje infrastrukture, bolji plasman domaće ribe i snažniji pregovarački glas, posebno u kontekstu budućeg članstva Crne Gore u Evropskoj uniji i mogućnosti pristupa evropskim fondovima, iako postojeći zakonski okvir još ne prepoznaje takve oblike udruživanja.
To je saopšteno tokom radionica održanih u Tivtu i Ulcinju, koje su organizovali Centar za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP), Crnogorsko društvo ekologa i EnvPro, s ciljem upoznavanja ribara s organizacijama proizvođača (OP), njihovom ulogom i prednostima koje donose, primjerima dobre prakse iz Hrvatske i Evropske unije, uslovima za njihovo osnivanje i priznavanje u Crnoj Gori, kao i mogućnostima zajedničkog djelovanja ribara.
Izvršna direktorica CZIP-a Jovana Janjušević kazala je da su ribari koji su prisustvovali radionicama prepoznali potrebu za udruživanjem kroz lokalne akcione grupe u ribarstvu (FLAG) i organizacije proizvođača, uviđajući prednosti koje takvi oblici organizovanja mogu donijeti.
-Čini mi se da su sami ribari osjetili potrebu da se organizuju na ovaj način, a vidjeli su i dobra iskustva i primjere iz Hrvatske.
Shvatili su mogućnosti koje pružaju fondovi kojima se može pristupiti kada ste udruženi kroz određenu organizaciju ribara ili kada pripadate FLAG-u-navela je Janjušević.
Ona je pojasnila da je važno napraviti razliku između ova dva oblika organizovanja, jer FLAG funkcioniše kao nevladino udruženje, dok organizacija proizvođača ima drugačiji pravni status i sistem funkcionisanja.
-Obje linije donose određene koristi samim ribarima, jer im omogućavaju bolji plasman na tržište i daju im glas da mogu da pregovaraju i zastupaju svoje interese, kako pred našim ministarstvom, tako i u Briselu, kada Crna Gora postane članica EU-istakla je Janjušević.
Govoreći o mogućnosti osnivanja FLAG-a u Crnoj Gori, Janjušević je kazala da je proces još u početnoj fazi i da se trenutno ispituje zainteresovanost potencijalnih učesnika.
-FLAG ne obuhvata samo ribare i njihova udruženja, već treba da uključi i nevladine organizacije, lokalne samouprave i privatni sektor.
Bez tog jedinstva FLAG ne bi mogao da bude funkcionalan-objasnila je Janjušević.
Upozorila je da samo osnivanje ne garantuje održivost, navodeći iskustva iz Hrvatske, gdje su se pojedine lokalne akcione grupe ugasile zbog nedovoljne posvećenosti članova.
-Jako je važno da, kada identifikujemo ljude, institucije i organizacije koje će biti dio FLAG-a, oni zaista budu posvećeni toj priči, da zagovaraju te interese i prepoznaju koristi-naglasila je Janjušević.
Kao jedan od ključnih preduslova za osnivanje FLAG-ova u Crnoj Gori izdvojila je prilagođavanje zakonodavnog okvira.
-Ministarstvo poljoprivrede prije svega treba da kroz pravilnike omogući uspostavljanje FLAG-ova.
Naš zakonski okvir još uvijek nije prepoznao FLAG-ove kao tijela koja bi funkcionisala u sektoru ribarstva i to je jedan od početnih koraka.
Bez toga ne može biti govora o njihovom uspostavljanju-poručila je Janjušević.
Ipak, smatra da bi aktivnosti na pripremi zakonodavnog okvira i okupljanju zainteresovanih učesnika trebalo da se odvijaju paralelno.
-Treba da imamo ljude koji su zainteresovani da budu dio FLAG-a i da vidimo da li će na teritoriji crnogorskog primorja biti dva, tri ili više FLAG-ova ili će biti samo jedan-navela je Janjušević.
Ona je potvrdila i da je CZIP zainteresovan da učestvuje u budućem FLAG-u, ističući da nevladine organizacije mogu značajno doprinijeti njegovom funkcionisanju.
-Smatram da NVO mogu da daju veliki doprinos, jer imamo iskustva u osnivanju i održivosti neprofitnih organizacija, kao i u pristupanju fondovima.
Mislim da bismo mogli da pružimo značajnu savjetodavnu podršku ribarima-kazala je Janjušević.
Dodala je da je jedan od ciljeva CZIP-a podrška malom privrednom ribolovu, koji ima manji uticaj na morski ekosistem u odnosu na veliki privredni ribolov.
-Pristup koji zagovara i EU, podržavajući male privrednike, upravo je pristup održivog razvoja koji i nevladina organizacija poput naše, kao i naši partneri, Crnogorsko društvo ekologa i EnvPro, žele da podrže-zaključila je Janjušević.
Konsultant iz oblasti ribarstva Ante Sladoljev, koji je vodio radionice, istakao je značaj udruživanja ribara, jačanja njihove konkurentnosti i korišćenja evropskih fondova za razvoj ribarskog sektora u Crnoj Gori.
-Mislim da je Crna Gora sada u idealnoj poziciji da razmišlja o ovim pitanjima, jer će joj pristupanjem EU biti dostupna sredstva iz evropskih fondova za jačanje konkurentnosti i održivosti ribara i njihovih organizacija-kazao je Sladojev.
Ukazao je da se crnogorski ribari suočavaju sa sličnim problemima koje je Hrvatska imala prije ulaska u EU, među kojima su nedostatak infrastrukture, ograničen pristup tržištu, problemi sa vezovima i nedovoljna institucionalna podrška.
-U Hrvatskoj je niz ribarskih luka izgrađen sredstvima evropskih fondova, čime su ribari dobili infrastrukturu, vezove i led.
Fondovi su omogućili i ulaganja u brendiranje, dodavanje vrijednosti proizvodima i njihov bolji plasman na tržište-naveo je Sladojev.
Posebno je naglasio važnost povjerenja ribara i saradnje sa institucijama, naučnom zajednicom i civilnim sektorom.
-Godinama smo gradili povjerenje ribara, radeći sa njima od razvoja projekata do dobijanja sredstava.
Za održivi razvoj ribarstva neophodna je sinergija svih aktera, jer ako nekoga izostavite, nemate kompletnu sliku-zaključio je Sladojev.
Predstavnik proizvođača ribe iz Herceg Novog i Udruženja ribara Crne Gore, Savo Ćetković, koji je prisustvovao radionici u Tivtu, kazao je da se ribari već godinama suočavaju sa brojnim problemima koji se ne rješavaju, zbog čega očekuju da će im udruživanje i buduće članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji donijeti bolje uslove za rad.
-Kod nas se duži niz godina ne rješavaju brojni problemi. Kroz ovu organizaciju vidimo mogućnost da se do rješenja brže dođe, posebno kada uđemo u Evropsku uniju.
Vidimo kako je EU zaštitila ribare u Hrvatskoj, gdje su prvo dobili ribarske luke.
Ribari u Boki Kotorskoj, Baru i Budvi godinama imaju iste probleme, koji se samo nagomilavaju-kazao je Ćetković.
On smatra da bi organizovanije djelovanje ribara doprinijelo boljem plasmanu domaće ribe, otvaranju novih tržišnih mogućnosti i lakšem pristupu velikim projektima.
-Imaćemo bolje tržište, bolju prodaju ribe, lakše ćemo dolaziti do velikih projekata i pronalaziti rješenja za naše probleme.
Kada se napravi organizacija, to će više uticati i na crnogorsku ekonomiju, kroz bolju nabavku domaće ribe u restoranima, posebno onima na primorju.
Organizovanom prodajom možemo obezbijediti veću količinu domaće ulovljene ribe, umjesto one iz uvoza-istakao je Ćetković.
Govoreći o zaštićenim područjima, poput Tivatskih solila, Ćetković je poručio da ribari podržavaju zaštitu životne sredine i da takva područja ne smatraju preprekom, već važnim dijelom očuvanja ribljeg fonda.
-Ribari su uvijek za zaštitu životne sredine.
Neko će možda reći da nam to ne odgovara, ali nama odgovara u velikoj mjeri, jer su to prirodna mrijestilišta koja treba zaštititi-rekao je Ćetković.
Prema njegovim riječima, potrebno je proširiti zaštićena područja u Crnoj Gori kako bi se očuvala prirodna mrijestilišta i povećala količina ribe.
-Mislim da bi trebalo zaštititi još više područja u Crnoj Gori, posebno prirodna mrijestilišta, kako bi se povećala količina ribe.
Imamo želju da sarađujemo sa organizacijama za zaštitu životne sredine i mislim da je to korak naprijed.
Moramo prekinuti neke dosadašnje trendove i krenuti novim putem-zaključio je Ćetković.
Mali privredni ribar iz Ulcinja Mićo Kočović je istakao da su među najvećim problemima ulcinjskih ribara nedostatak odgovarajućih mjesta za vezivanje čamaca, nemogućnost obnove opreme i nepostojanje osnovne infrastrukture neophodne za svakodnevni rad.
-Mi imamo baš mnogo problema, a najveći su oni koji se tiču obnove opreme i mjesta za vezivanje čamaca.
Radimo u veoma teškim i specifičnim uslovima, a Ulcinj je u najgorem položaju kada je riječ o ribarstvu u Crnoj Gori-kazao je Kočović.
Kako je pojasnio, Ulcinj nema nijednu marinu, dok se ribari svakodnevno suočavaju sa poteškoćama prilikom izvlačenja i zaštite svojih plovila.
-Čamci se još uvijek ručno izvlače na obalu, dizalice nam ne rade, a nemamo ni navoze za izvlačenje čamaca.
Pojedini ribari, kada je jugo i nevrijeme, moraju da vode čamce i po 10-15 kilometara od matične luke kako ne bi morali da ih izvlače na obalu-naveo je Kočović.
Prema njegovim riječima, upravo nedostatak infrastrukture ograničava mogućnosti razvoja lokalnog ribarstva i korišćenja većih plovila.
-Mi ribarimo malim čamcima i plovilima upravo zato što nemamo gdje da smjestimo veća.
Ne možemo govoriti o poboljšanju ribolova i našeg posla dok se ne steknu osnovni uslovi za rad-poručio je Kočović.
Govoreći o mogućnostima udruživanja ribara kroz organizaciju proizvođača, Kočović je kao jedan od ključnih problema izdvojio prodaju i plasman domaće ribe.
-Najveći problem je zapravo prodaja ribe. Forsira se riba iz uvoza i uzgoja u odnosu na ribu koju mi lovimo. Ta riba ima privilegiju u odnosu na našu-kazao je Kočović.
Posebno ukazuje na činjenicu da, kako smatra, cijene ribe koju ulcinjski ribari prodaju nijesu značajnije mijenjane godinama, uprkos inflaciji.
-Mi živimo od tog posla, a ne možemo da postignemo cijenu ribe koja bi pratila inflaciju. Cijena naše ribe bukvalno ostaje ista posljednjih desetak godina.
Moramo od nečega da živimo, a ne možemo da pratimo rast cijena-istakao je Kočović.
Govoreći o mogućnostima koje donose evropske integracije i korišćenje fondova Evropske unije namijenjenih ribarstvu, Kočović smatra da bi članstvo Crne Gore u toj zajednici moglo predstavljati značajan pomak u odnosu na dosadašnje pokušaje rješavanja problema u ribarskom sektoru.
-Lično mislim da će pristup Evropskoj uniji imati veći značaj nego sve što smo imali do sada kada je riječ o poboljšanju naših uslova.
Mislim da će se u Evropskoj uniji naši problemi ozbiljnije shvatiti i da će se njima pristupiti na nekom višem nivou-zaključio je Kočović.
Programska menadžerka Regionalnog centra za posebno zaštićena područja (SPA/RAC), koji djeluje u okviru Barselonske konvencije za zaštitu Sredozemnog mora, Syrine Moslah, istakla je značaj saradnje sektora ribarstva i zaštite životne sredine u cilju održivog upravljanja morskim resursima.
Govoreći o projektu FishEBM Med kojeg podržava GEF, Globalni fond za zaštitu prirode, koji obuhvata devet država korisnica, među kojima je i Crna Gora, Moslah je objasnila da je jedan od njegovih glavnih ciljeva povezivanje ribarstva i zaštite životne sredine.
-Jedan od glavnih ciljeva projekta jeste da ribarstvo i sektor zaštite životne sredine zajednički rade na očuvanju resursa kojima raspolažemo.
U svakoj od devet država korisnica nastojimo da prepoznamo njihove prioritete i pružimo podršku u skladu sa njihovim potrebama-kazala je Moslah.
Kako je navela, tokom aktivnosti u Crnoj Gori kao jedan od prioriteta izdvojila se potreba ribara za boljim organizovanjem i udruživanjem.
-Jedan od zahtjeva ribara u Crnoj Gori bio je da se bolje organizuju.
Zbog toga smo odlučili da se upoznamo sa iskustvima susjedne Hrvatske i sagledamo šta bi od njihovih praksi moglo da se primijeni u Crnoj Gori-objasnila je Moslah.
Prema njenim riječima, jedan od ciljeva radionice organizovane u Crnoj Gori jeste upoznavanje sa načinom funkcionisanja organizacija proizvođača u sektoru ribarstva, kao i razmatranje mogućnosti primjene takvog modela u domaćim uslovima.
Govoreći o značaju zaštite morske životne sredine, Moslah je naglasila da je očuvanje prirode neposredno povezano sa očuvanjem resursa od kojih zavisi ribarstvo.
-Kada govorimo o zaštiti životne sredine, zapravo govorimo o očuvanju prirodnih resursa kojima raspolažemo.
Važno je povezati njihovu zaštitu i upravljanje kako bismo obezbijedili održivost tih resursa- istakla je Moslah.
Govoreći o izazovima sa kojima se suočavaju države Mediterana, Moslah je ukazala na značaj regionalne saradnje, razmjene znanja i iskustava.
-Mediteran, kao i ostatak svijeta, suočava se sa brojnim zajedničkim problemima.
Jedan od načina da se sa njima izborimo jeste da učimo iz međusobnih iskustava, razmjenjujemo znanje i naučene lekcije i sagledamo šta je moguće prilagoditi nacionalnim i lokalnim okolnostima-poručila je Moslah.
.jpg)