.png)
.jpg)
Sara Lakičević: Društvo koje njeguje umjetnost i kulturu podstiče slobodu pojedinca
Izvor: RTCG
Autor: Mi. M.
Foto: Naslovna Duško Miljanić
Kultura nije luksuz niti dodatak društvu, već jedan od temelja njegovog identiteta i razvoja, poručuje umjetnica i trubačica Sara Lakičević u rubrici "Lična karta" Portala RTCG.
Govoreći o izazovima umjetničkog poziva u Crnoj Gori, ističe da još uvijek nedovoljno vjerujemo u sopstvene stvaraoce i da je važno sačuvati slobodu i radoznalost.
Mladim umjetnicima poručuje da budu hrabri, uspravni i slobodni, bilo da odluče da osvajaju svijet ili da ga mijenjaju iz Crne Gore.
Sara Lakičević je umjetnica iz Kotora, članica Crnogorskog simfonijskog orkestra, koja je svoje muzičko obrazovanje usavršavala u Beogradu i Barseloni.
Nastupala je sa brojnim orkestrima, među kojima su Beogradska i Sarajevska filharmonija.
Autorka je udžbenika „Truba – moj instrument“, namijenjenog učenicima osnovnih muzičkih škola, a aktivna je i u radu Gradske muzike Kotor 1842 i novoformiranog Bokeljskog simfonijskog orkestra.
Kako je danas u Crnoj Gori biti umjetnik?
-Biti umjetnik je izazovno, ali mislim da je tako oduvijek bilo i da će uvijek biti, bez obzira na to u kojem dijelu svijeta stvarate.
Umjetnički poziv podrazumijeva potrebu da se ide korak dublje, da se stvarnost sagledava istovremeno iz različitih perspektiva i da se neprestano preispituju sopstvene granice.
Zato je prva i možda najteža borba upravo ona sa samim sobom, a tek onda dolaze izazovi koje nameću društvo, sistem i okolnosti u kojima umjetnik djeluje.
Foto: Duško Miljanić
Kada sve to stavimo u kontekst Crne Gore, izazovnost umjetničkog poziva dobija još jednu dimenziju – pitanje profesionalnog opstanka.
Kultura u našim društvenim prioritetima nije ni približno na mjestu koje bi trebalo da zauzima.
A kultura nije luksuz niti dodatak društvu, već jedan od temelja njegovog identiteta i razvoja.
Upravo zato mislim da je važno sačuvati slobodu i radoznalost, jer umjetnik ne bi trebalo samo da reflektuje stvarnost već i da je, svojim stvaralaštvom i cjelokupnim djelovanjem, preispituje i oblikuje, doprinoseći njenom oplemenjivanju.
Umjetnost i kultura imaju mnogo širu društvenu ulogu: doprinose intelektualnom, emocionalnom i društvenom sazrijevanju pojedinca i mogu pomoći da stanovnik jedne zemlje postane njen istinski građanin – samosvjestan pojedinac koji promišlja, preispituje i prepoznaje sopstvenu odgovornost za društvo u kojem živi.
Jer društvo koje njeguje umjetnost i kulturu stvara preduslove za slobodnije, svjesnije i emancipovanije pojedince, a samim tim i slobodnije društvo.
Treba li da se zapitamo da li smo, kao društvo, zaista spremni za slobodne pojedince i slobodno društvo?
Šta oblikuje identitet i slobodu pojedinca u današnjem društvu?
Mislim da identitet pojedinca oblikuje čitav splet okolnosti, iskustava i uticaja – porodica, obrazovanje, kultura, društvo u kojem odrastamo, ljudi koje susrećemo i vrijednosti koje usvajamo.
Međutim, identitet nije nešto što jednom zauvijek dobijemo i što ostaje nepromijenjeno. On se oblikuje kroz ono što nas čini, ali i kroz ono što sami odlučujemo da postanemo.
U tom smislu, važna je sposobnost čovjeka da prepozna, preispita i, ukoliko je potrebno, prevaziđe ono što ga je oblikovalo.
Foto: Duško Miljanić
A sloboda, po mom mišljenju, nije samo mogućnost da radimo ono što želimo, već i sposobnost da razumijemo sopstvene izbore i preuzmemo odgovornost za njih, uz svijest da naša sloboda ne može biti odvojena od slobode drugih.
Ona podrazumijeva otvorenost prema različitosti, dijalog i spremnost da prihvatimo da ne posjedujemo sve odgovore.
Zato slobodu ne vidim samo kao pravo koje nam pripada, već i kao odgovornost koju neprestano učimo da nosimo.
Kako je počela Vaša ljubav prema trubi, instrumentu koji se ne bira tako često, posebno među djevojkama, i šta Vas je privuklo baš njegovom zvuku?
-Odrastala sam u slobodnom duhu i mislim da sa dvanaest godina nijesam mnogo razmišljala o tome šta bi trebalo da bude izbor jedne djevojčice, već sam jednostavno pratila ono što me privlači i što želim.
Tada sam bila učenica klavira i na jednom školskom koncertu prvi put sam čula trubu.
Zaljubila sam se u njen raskošan, istovremeno prodoran i nježan zvuk, ali i u činjenicu da mi je djelovala toliko komplikovano da sam odmah poželjela da je naučim.
Izgleda da me je oduvijek privlačilo ono što predstavlja izazov.
Koliko je zahtjevno graditi karijeru u Crnoj Gori i sa kakvim se izazovima suočavate kao mlada umjetnica?
-Prvo bih se osvrnula na ovaj dio pitanja – koliko sam još mlada umjetnica, ostaviću drugima da procijene.
A kada govorimo o građenju umjetničke karijere u Crnoj Gori, mislim da najprije treba da se zapitamo šta pod njom uopšte podrazumijevamo i da li ona uopšte postoji u pravom smislu te riječi.
Da li zaista prepoznajemo i vrednujemo karijere koje se grade ovdje ili umjetnika počinjemo da smatramo uspješnim tek kada ode iz Crne Gore i afirmiše se u nekoj drugoj sredini?
Čini mi se da još uvijek nedovoljno vjerujemo u sopstvene stvaraoce i da ponekad lakše prepoznajemo vrijednost onoga što dolazi sa strane nego onoga što nastaje u našem neposrednom okruženju.
Uz to, nedostaje nam više međusobne podrške i iskrenog radovanja tuđim uspjesima.
Mislim da bi trebalo da naučimo da uspjeh drugih doživljavamo kao vrijednost koja obogaćuje zajednicu.
Naravno, Crna Gora je malo tržište i mogućnosti za profesionalni razvoj jesu ograničene.
Ipak, mala sredina ima i svoje prednosti: lakše je uspostaviti kontakte, pokrenuti inicijative i biti prisutan u različitim oblastima stvaralaštva.
Važno je da te okolnosti ne postanu granice koje sami sebi postavljamo. Treba biti radoznao, otvoren prema novim iskustvima, spreman na saradnju i na izlazak iz poznatih okvira.
Okolnosti jesu važne, ali ne smiju postati izgovor da odustanemo.
Mislim da svako od nas, svojim radom i odnosom prema drugima, može doprinijeti tome da se u Crnoj Gori stvori podsticajnije okruženje za umjetnost i umjetnike.
Koji nastup Vam je do sada ostao u najljepšem sjećanju, sa kim biste voljeli da sarađujete i kakvi su Vaši planovi za naredni period?
-Jedan od nastupa koji mi je ostao u posebno lijepom sjećanju svakako je koncert u Zlatnoj dvorani Musikvereina u Beču, jednoj od najčuvenijih koncertnih sala na svijetu.
To je bilo zaista posebno iskustvo i osjećaj koji se teško može opisati riječima.
Kada je riječ o saradnjama, ne sanjam nužno o tome da sviram sa inostranim umjetnicima ili orkestrima, jer ne mislim da su oni po pravilu bolji od nas.
Mnogo više sanjam o tome da mi, sa svojim Crnogorskim simfonijskim orkestrom i kolegama sa kojima dijelim scenu, idemo na turneje, nastupamo u velikim svjetskim koncertnim salama i da se naša muzika čuje i prepoznaje i izvan granica Crne Gore.
Ali imam jedan pomalo filmski san – da jednog dana nastupim sa holivudskim orkestrom, uz projekciju filma uživo.
Što se planova tiče, preda mnom je zaista dinamičan period.
Sa kolegama iz Crnogorskog simfonijskog orkestra radujem se nastavku jubilarne, XX sezone, kao i januarskom putovanju i predstavljanju Crne Gore u inostranstvu, koje već dugo priželjkujemo.
Posebno se radujem i Mahler-ovoj Drugoj simfoniji, koju izvodimo u maju.
Sa Bokeljskim simfonijskim orkestrom 19. novembra, svečanim koncertom slavimo prvi rođendan i ulazimo u drugu sezonu.
A Gradska muzika Kotor 1842. naredne godine obilježava 185 godina postojanja, uz brojna zanimljiva gostovanja i koncerte.
Ukratko, mnogo toga pripremamo i raduje me što sam dio svih tih priča.
Putovanja su sastavni dio naših života. Da li je neko mjesto probudilo nešto novo u Vama i gdje ste se najbolje osjećali?
-Najprijatnije se osjećam u mediteranskim zemljama, posebno u Italiji i Španiji.
U Barseloni sam provela dvije godine, gdje sam živjela i magistrirala, tako da taj grad za mene ima posebno mjesto.
Valjda je to i do mog primorskog senzibiliteta – sve te mediteranske zemlje na neki način doživljavam kao svoje.
Posebno lijepo sam se osjećala i u Portugalu, koji me je osvojio svojom atmosferom, muzikom i načinom života.
Ipak, najinteresantnije putovanje do sada bilo mi je putovanje u Kinu sa porodicom.
Mislim da je jedna od najljepših vrijednosti putovanja upravo u tome što nas izmješta iz sopstvenog kulturnog i životnog konteksta.
Putujemo da bismo upoznali drugačije ljude i običaje, ali i da bismo preispitali sopstvena uvjerenja, razbili neke unaprijed formirane predstave i shvatili koliko je svijet raznolik.
Omiljeni film?
-Uh, to je kao da me pitate koja mi je omiljena kompozicija, a ja sam muzičarka. Zaista mi je teško da izdvojim jedan film.
Pratim i evropsku filmsku produkciju, ali ima i mnogo američkih filmova i glumaca kojima se uvijek vraćam. Tom Hanks, Jake Gyllenhaal i Matt Damon su mi među omiljenima.
A od filmova… The Pianist, La vita è bella, Schindler's List, The Adjustment Bureau, Dead Poets Society, Cast Away i, naravno, The Godfather.
I već osjećam da sam nepravedna prema mnogima koje nijesam pomenula!
Koja je Vaša pjesma?
Moja pjesma se stalno mijenja, u zavisnosti od raspoloženja, a pošto se i ono mijenja, teško je izdvojiti jednu.
Slušam zaista različitu muziku, od klasike i filmske muzike, preko rocka, do dalmatinskih pjesama i klapske muzike.
Ipak, postoje djela kojima se uvijek vraćam, bez obzira na raspoloženje: Klavirski koncert u b-molu Čajkovskog, Drugi klavirski koncert Rahmanjinova i Betovenove simfonije.
Ona su za mene vanvremenska.
Šta biste poručili mladim umjetnicima?
-Ili idite i osvojite svijet, ili ostanite i budite dovoljno hrabri, uspravni i slobodni da ga mijenjate odavde. U svakom slučaju – ne pristajte da budete manji nego što jeste. Sijajte!-
.jpg)