.png)
.jpg)
Marija Markoč: Auto-put u budućnost, gazeći preko prošlosti?
Autorka: Dr Marija Markoč
Foto: Naslovna Privatna arhiva
Izgradnja auto-puta Bar–Boljare jedan je od najznačajnijih infrastrukturnih projekata u Crnoj Gori.
Njegov završetak predstavlja važan preduslov bolje saobraćajne povezanosti, ekonomskog razvoja i dostupnosti crnogorskog primorja.
Međutim, podrška izgradnji auto-puta ne znači da svako predloženo rješenje njegove trase treba prihvatiti bez ozbiljnog preispitivanja.
Naprotiv, upravo zbog značaja ovog projekta imamo obavezu da zahtijevamo najviši nivo stručnosti, odgovornosti i transparentnosti.
Naročito kada se planira zahvat u prostoru koji, osim izuzetnih prirodnih vrijednosti, čuva vjekove istorije, tradicije i kulturnog identiteta.
Uvidom u Elaborat procjene uticaja na životnu sredinu za dionicu Virpazar–Bar (petlja Zaljevo), koji su izradili Institut Sigurnost iz Podgorice i Saobraćajni institut CIP iz Beograda, otvara se niz pitanja na koja javnost zaslužuje precizne i argumentovane odgovore.
Posebno zabrinjavaju planirana trasa iznad Starog Bara, njen odnos prema tradicionalnim maslinjacima i način na koji su njihove vrijednosti obrađene u projektnoj dokumentaciji.
Maslinjaci nijesu obično poljoprivredno zemljište
Prema Elaboratu, dionica Virpazar–Bar duga je približno 24 kilometra i podijeljena je na dvije poddionice.
Prva, od Virpazara do petlje Zupci, duga je oko 17,2 kilometra, dok druga, od Zubaca do petlje Zaljevo, iznosi približno 6,8 kilometara.
Upravo druga poddionica zahtijeva naročitu pažnju jer prolazi brdovitim predjelima iznad Starog Bara, prostora čiji identitet u velikoj mjeri počiva na tradicionalnom maslinarstvu.
Maslinjaci ovog područja nijesu obične poljoprivredne površine. Oni predstavljaju višestoljetni kulturni pejzaž, oblikovan zajedničkim djelovanjem čovjeka i prirode.
Kameni podzidi, terase, stari putevi i stabla maslina čine jedinstvenu prostornu cjelinu, čija vrijednost prevazilazi tržišnu cijenu zemljišta ili pojedinačnog stabla.
Ovdje ne govorimo o pretpostavkama bez osnova. Na strani 247 Elaborata, u poglavlju koje obrađuje uticaj na karakteristike pejzaža, izričito se navodi:
-Presijecanjem postojećih podzida, terasiranih parcela i vegetacionih pojaseva u maslinjacima može doći do narušavanja tradicionalne strukture predjela, usitnjavanja poljoprivrednih površina i prekidanja njihove prostorne povezanosti-.
Foto: Caffe Montenegro
Na narednoj strani dokument prepoznaje i mogućnost trajnih promjena tradicionalne strukture predjela, kao i vizuelnih odnosa prirodnih i kulturnih vrijednosti Starog Bara.
Dakle, sami obrađivači prepoznaju mogućnost ozbiljnih posljedica po maslinjake i kulturni pejzaž.
Pitanje je jesu li te posljedice dovoljno istražene, kvantifikovane i uzete u obzir prilikom izbora trase.
Posebno je važno razumjeti da se uticaj auto-puta ne završava na granici zemljišta koje će biti neposredno zauzeto njegovom izgradnjom.
Presijecanje tradicionalnih maslinjaka, promjene u pristupnim komunikacijama, poremećaji površinskog oticanja i moguće promjene stabilnosti terasiranih padina mogu imati posljedice i na okolne površine.
Zato procjena uticaja ne smije biti svedena samo na broj stabala koja se nalaze unutar građevinskog pojasa.
Neophodno je sagledati očuvanje maslinjaka kao funkcionalnih, proizvodnih, ekoloških i kulturnih cjelina.
„Crna i žuta maslina“ – kada stručni dokument ne poznaje sortiment
Posebnu pažnju zaslužuje dio Elaborata koji se odnosi na floru barskog područja.
Na strani 98 doslovno piše: „U Baru i okolini raste nekoliko vrsta maslina, a najzastupljenije su crna i žuta maslina, poznatije kao crnjaka i žutica“.
Ova rečenica predstavlja ozbiljnu stručnu nepreciznost.
Prije svega, Crnjaka i Žutica nijesu različite biljne vrste, već sorte masline (Olea europaea L.).
Njihova sortna pripadnost ne može se svoditi na pojednostavljenu podjelu prema boji ploda, koja uzgred nije ni ispravna.
Kao neko ko se profesionalno i naučno bavi maslinarstvom, smatram da ovakva formulacija nije primjerena dokumentu koji treba da procijeni uticaj jednog od najvećih infrastrukturnih projekata u zemlji na prostor sa izuzetnim maslinarskim nasljeđem.
Možda će neko reći da je riječ o bezazlenoj terminološkoj grešci. Međutim, upravo takvi detalji otvaraju pitanje koliko je pažnje posvećeno stvarnom poznavanju prostora.
Ako se u Elaboratu ne razlikuju vrste od sorti masline, koliko je temeljno obrađena starost stabala, njihova genetička vrijednost, zdravstveno stanje i značaj za očuvanje lokalnog maslinarstva?
Nije riječ o tome da jedna pogrešna rečenica automatski osporava čitav dokument. Riječ je o opravdanoj sumnji u dubinu stručne obrade maslinarstva, koja zahtijeva dodatnu provjeru.
Znamo površinu zahvata, ali koliko ćemo poljoprivrednog zemljišta zaista izgubiti?
Posebnu pažnju zaslužuje način na koji su u Elaboratu prikazani podaci o zauzimanju zemljišta i njegovoj postojećoj namjeni.
Na strani 54 navodi se da ukupna površina zemljišta koja će biti trajno i privremeno zauzeta za potrebe izgradnje auto-puta iznosi 13.349.975,76 kvadratnih metara, odnosno približno 1.335 hektara.
Istovremeno se upućuje na priloge koji sadrže pregled katastarskih parcela, katastarskih opština i ortofoto prikaz trase.
Međutim, u poglavlju 7.6, na strani 236, obrađivači navode da u raspoloživoj dokumentaciji nijesu dati podaci o ukupnoj površini trajnog i privremenog zauzimanja zemljišta, niti pregled katastarskih parcela obuhvaćenih projektom.
Kako objasniti da se u jednom dijelu Elaborata navode ukupna površina zahvata i postojanje katastarskih priloga, dok se u drugom konstatuje nedostatak upravo tih podataka?
Sama razlika između ukupnog prostornog zahvata i površina koje će biti neposredno zauzete može biti tehnički opravdana.
Međutim, te kategorije moraju biti jasno definisane, međusobno usklađene i razumljivo predstavljene javnosti.
Još važnije, na osnovu prikazanih podataka nije moguće pouzdano zaključiti kolika površina maslinjaka, vinograda i drugih poljoprivrednih zasada može biti trajno izgubljena, privremeno zauzeta ili funkcionalno ugrožena.
Zato zahtijevamo detaljnu analizu postojećeg korišćenja zemljišta, sa jasno razdvojenim površinama trajnog i privremenog zauzimanja, kao i terenski popis starih maslina i drugih vrijednih zasada u zoni neposrednog i posrednog uticaja projekta.
Bez takvih podataka nije moguće odgovorno odlučivati o sudbini višestoljetnih maslinjaka.
Zupci, izvorišta i osjetljivi kraški teren
Zabrinutost mještana Zubaca zbog mogućeg uticaja auto-puta na izvorišta, imanja i kvalitet života zaslužuje ozbiljan stručni odgovor.
Elaborat obrađuje hidrogeološke karakteristike terena, uticaje na vode i mjere njihove zaštite.
Međutim, sama činjenica da su ove teme obuhvaćene dokumentom ne znači da su sve lokalne nedoumice otklonjene.
U kraškim predjelima podzemni tokovi vode mogu biti složeni, a izgradnja tunela, izvođenje iskopa i promjene sistema odvodnjavanja zahtijevaju naročitu pažnju.
Potrebno je javno i razumljivo predstaviti hidrogeološke nalaze, moguće uticaje na pojedinačna izvorišta i konkretne mjere zaštite.
Posebno zabrinjava mogućnost promjene režima površinskih voda i intenziviranja erozionih procesa na terasiranim padinama.
Tradicionalni kameni podzidi nijesu samo obilježje pejzaža. Oni imaju važnu funkciju u zadržavanju zemljišta, stabilizaciji padina i očuvanju uslova za poljoprivrednu proizvodnju.
Foto: Barska uljara
Njihovo presijecanje ili uklanjanje može proizvesti posljedice koje prevazilaze samu površinu zauzetu auto-putem.
Zbog toga je neophodno sagledati sve neposredne, posredne i kumulativne uticaje planirane trase, naročito u zonama u kojima se smjenjuju tuneli, mostovi, usjeci i nasipi.
Vidikovac „Stara maslina“ – pogled na nasljeđe koje smo prethodno ugrozili?
Posebnu pažnju privlači i jedno, naizgled atraktivno turističko rješenje predviđeno projektnom dokumentacijom: vidikovac „Stara maslina“.
Prema Elaboratu, na drugoj poddionici planiran je vidikovac namijenjen kratkotrajnom zaustavljanju i odmoru korisnika auto-puta, sa parking prostorima za putnička vozila i autobus, pristupnom saobraćajnicom i pratećim saobraćajnim površinama.
Na strani 248 dokumenta navodi se da bi vidikovac omogućio sagledavanje karakterističnih vizura prema moru, Starom Baru i okolnom predjelu, uz mogući pozitivan doprinos prezentaciji pejzažnih vrijednosti.
Na prvi pogled, moglo bi se zaključiti da je riječ o pokušaju turističke valorizacije jednog od najznačajnijih simbola Bara.
Međutim, upravo taj koncept otvara niz pitanja koja prevazilaze njegovu saobraćajnu funkciju.
Hoćemo li sa vidikovca posmatrati očuvani maslinarski pejzaž ili samo pojedinačna preostala stabla, okružena infrastrukturom koja je izmijenila njihov vjekovni ambijent?
Vrijednost Stare masline na Mirovici ne počiva samo na njenoj izuzetnoj starosti.
Ona je dio šireg kulturnog pejzaža Starog Bara, njegovih tradicionalnih maslinjaka, istorijskih puteva, naselja i načina života koji se vjekovima razvijao uz maslinu.
Ukoliko izgradnja auto-puta dovede do degradacije okolnih maslinarskih cjelina, postavlja se pitanje šta zapravo valorizujemo izgradnjom vidikovca.
Da li čuvamo cjelinu nasljeđa ili stvaramo prostor iz kojeg će se posmatrati ono što je od nje preostalo?
Još ozbiljnije je pitanje kakvu turističku budućnost ovakav koncept predviđa Baru.
Da li želimo da Bar bude destinacija u koju se dolazi, u kojoj se boravi i upoznaje njena istorija, kultura i tradicija, ili grad pored kojeg se prolazi, uz nekoliko minuta zaustavljanja na odmorištu?
Stara maslina nije samo prizor. Ona je razlog za dolazak.
Razlog da se posjeti Mirovica, upozna Stari Bar, obiđu njegovi maslinjaci, razgovara sa ljudima koji čuvaju tradiciju maslinarstva i doživi autentičnost prostora.
Ako turistima omogućimo da Staru maslinu posmatraju iz ptičje perspektive, bez potrebe da napuste auto-put, jesmo li zaista doprinijeli turističkoj valorizaciji Bara ili smo stvorili dodatni razlog da se u njemu ne zadržavaju?
Takav vidikovac mogao bi imati promotivnu vrijednost ukoliko bi podsticao posjetioce da siđu u grad.
Međutim, ukoliko se njegova funkcija svede na kratkotrajno zaustavljanje, fotografisanje i nastavak putovanja, postoji rizik da se jedan od najznačajnijih turističkih simbola Bara pretvori u usputnu atrakciju, odvojenu od lokalne zajednice i turističke ponude grada.
Potrebno je zato preispitati ne samo prostorni i ekološki uticaj planiranog vidikovca, već i njegovu stvarnu turističku opravdanost.
Jer, šta Bar dobija ako njegovi najvredniji simboli postanu prizori koje je dovoljno pogledati sa auto-puta, umjesto mjesta zbog kojih vrijedi doći u grad?
Auto-put treba da približi Bar posjetiocima, a ne da im omogući da ga zaobiđu još brže.
Upozoravali smo dok su rješenja još bila otvorena
Još 2. marta 2026. godine, DOO Kuća maslina Bar, kojom rukovodim, uputila je Monteputu zvaničan zahtjev za slobodan pristup informacijama, tražeći dostupnu projektnu dokumentaciju, situacione planove, geodetske podloge, podatke o katastarskim parcelama, informacije o mogućem ugrožavanju maslinjaka i razmatranim alternativnim rješenjima trase.
Nijesmo tražili ništa neobično.
Tražili smo podatke koji bi morali predstavljati polaznu osnovu za sagledavanje uticaja jednog ovako značajnog infrastrukturnog zahvata na prostor izuzetne poljoprivredne, ekološke i kulturno-istorijske vrijednosti.
U junu smo dostavili dokumentaciju o maslinjaku Džidžarin u Starom Baru, uključujući rezultate ranijih istraživanja, evidenciju starih stabala i informacije o istorijskoj i maslinarskoj vrijednosti ovog lokaliteta.
Dostavljen je i stručni elaborat o procjeni starosti stabala masline, uz inicijativu da se planirana trasa dodatno razmotri i, gdje god je moguće, prilagodi očuvanju vrijednih maslinarskih cjelina.
U julu smo, na zahtjev vlasnice maslinjaka u Marovićima, sproveli dodatna istraživanja i izradili stručni elaborat o procjeni starosti stabala maslina, te i to dostavili nadležnima.
Foto: Barska uljara
Ovdje je potrebno naglasiti nešto što se očigledno nedovoljno razumije: navedena stabla, kao ni ranije dostavljene koordinate, ne predstavljaju cjelokupan obim potencijalne ugroženosti barskih maslinjaka.
Ona su samo mali, stručno dokumentovani dio mnogo šireg područja.
Na ostalim lokalitetima nalaze se brojna druga stabla, uključujući i ona koja mogu biti znatno starija od pojedinačno analiziranih primjeraka.
Bez preciznog prostornog prikaza trase i sistematskog terenskog inventarisanja nemoguće je pouzdano utvrditi koliko bi stabala moglo biti neposredno ili posredno ugroženo, kakva je njihova starosna struktura i koje su posljedice planiranih zahvata.
Zato je svođenje problema na nekoliko dostavljenih koordinata ozbiljna metodološka greška. Na naša zvanična obraćanja nijesmo dobili odgovor koji bi razjasnio ova pitanja.
Auto-put 21. vijeka na kartama iz prošlog vijeka
Posebno zabrinjava način na koji se javnosti predstavljaju prostorni podaci o planiranoj saobraćajnici.
Živimo u vremenu digitalnih katastarskih evidencija, geografskih informacionih sistema, ortofoto snimaka, satelitskih podataka i preciznih trodimenzionalnih modela terena.
Savremeni alati omogućavaju da se projektovana trasa prikaže u stvarnom prostornom odnosu prema naseljima, objektima, katastarskim parcelama, maslinjacima, vodotokovima i drugim značajnim elementima prostora.
Umjesto toga, javnosti se predstavljaju kartografski prikazi iz kojih je izuzetno teško, a ponegdje i nemoguće, pouzdano identifikovati stvarni položaj saobraćajnice.
Građani pokušavaju da odgonetnu prolazi li auto-put kroz njihovu kuću, maslinjak, izvorište ili porodično imanje.
Stručnjaci pokušavaju da na osnovu nedovoljno preciznih prikaza sagledaju moguće posljedice projekta.
Dodatnu zabrinutost izaziva i pitanje međusobne usklađenosti grafičkih priloga i katastarske evidencije.
U razgovoru sa stručnjakom iz oblasti geodezije ukazano mi je na moguće nepodudarnosti između prikazanog položaja trase i katastarskih parcela navedenih u dokumentaciji.
Iako takve navode treba potvrditi detaljnom geodetskom analizom, oni predstavljaju dovoljno ozbiljan razlog da se od investitora zahtijeva provjera i javno predstavljanje međusobno usklađenih georeferenciranih podloga.
Posebno je indikativno što se na strani 54 Elaborata navodi da je u prilogu dat tabelarni pregled katastarskih parcela unutar granice zahvata, dok se na strani 236 istog dokumenta konstatuje da raspoloživa dokumentacija ne sadrži pregled katastarskih parcela obuhvaćenih projektom, kao ni ukupnu površinu trajnog i privremenog zauzimanja zemljišta.
Ovakva nedosljednost zahtijeva obrazloženje: jesu li pojedina poglavlja izrađivana na osnovu različitih verzija projektne dokumentacije, jesu li podaci naknadno dopunjavani ili je riječ o propustu u međusobnom usaglašavanju sadržaja Elaborata?
Bez pouzdanog preklapanja projektovane trase sa zvaničnim katastarskim i geodetskim podlogama nije moguće sa potrebnom sigurnošću utvrditi koje su parcele obuhvaćene zahvatom, niti građanima omogućiti da sagledaju moguće posljedice po njihovu imovinu.
To nije primjeren standard transparentnosti za jedan od najznačajnijih infrastrukturnih projekata u državi.
Ne želim da nagađam da li je riječ o nedovoljnoj komunikaciji, administrativnoj zatvorenosti ili nerazumijevanju značaja dostupnosti prostornih podataka.
Ali, posljedica je ista: građani i stručna javnost nemaju dovoljno informacija da bi mogli argumentovano procijeniti uticaje projektovanog koridora.
Foto: RTCG
Zbog toga od Monteputa zahtijevam da javnosti stavi na raspolaganje postojeće precizne, georeferencirane digitalne podloge i da obezbijedi trodimenzionalni (3D) prikaz planirane trase kroz područje Bara.
Ne promotivnu animaciju sa lijepim pejzažima i automobilima koji prolaze budućom saobraćajnicom, već tehnički vjerodostojan model, zasnovan na stvarnim geodetskim podacima, sa prikazom visinskog položaja kolovoza, tunela, mostova, vijadukata, usjeka, nasipa i drugih objekata.
Takav prikaz mora omogućiti građanima da jasno vide odnos saobraćajnice prema postojećim kućama, maslinjacima, poljoprivrednim površinama, izvorištima i lokalnim putevima.
Posebno je važno prikazati uzdužne profile tunela, dubinu njihovog položaja ispod površine terena i prostorni obuhvat portalnih zona, kako bi se moglo razlikovati zemljište koje će biti neposredno zauzeto od površina iznad podzemnih objekata.
U vremenu kada su trodimenzionalni modeli standardan instrument savremenog projektovanja, ovakav zahtjev nije tehnološki luksuz, već razuman preduslov odgovornog informisanja javnosti.
Ako projektna dokumentacija još nije završena, potrebno je prikazati trenutno razmatrana rješenja, uz jasno označavanje njihove preliminarne prirode.
Upravo tada javne konsultacije imaju najveći smisao, jer još postoji prostor za izmjene.
Šta kaže zakon, a šta nalaže odgovornost?
Zakon o maslinarstvu i maslinovom ulju Crne Gore uspostavlja poseban režim zaštite maslina i maslinjaka, uključujući ograničenja sječe i presađivanja starih stabala.
Takva zakonska zaštita jasno pokazuje značaj koji se pridaje očuvanju maslinarskog nasljeđa.
Eventualni infrastrukturni zahvati moraju se zato razmatrati uz pažljivu provjeru svih važećih zakonskih ograničenja, potrebnih saglasnosti i obaveza zaštite.
Ali postoji i pitanje koje prevazilazi samo formalno poštovanje propisa.
Može li se vjekovni maslinjak nadoknaditi novcem?
Sa aspekta ekonomike poljoprivredne proizvodnje moguće je procjenjivati vrijednost zemljišta, očekivani prinos, proizvodne troškove i izgubljenu dobit.
Međutim, takva analiza ne može obuhvatiti cjelokupnu vrijednost višestoljetnog stabla masline.
Foto: Bar info
Stara maslina istovremeno je proizvodni resurs, genetičko nasljeđe, dio tradicionalnog mediteranskog pejzaža, element biodiverziteta, kulturno-istorijski trag i svjedočanstvo kontinuiteta života na jednom prostoru.
Posebno je važno razumjeti da presađivanje nije univerzalno rješenje.
Premještanje starih maslina podrazumijeva ozbiljan fiziološki stres, oštećenja korijenovog sistema i rizik od dugotrajnog slabljenja ili odumiranja.
Čak i kada stablo preživi, gubi dio svog izvornog prostornog i istorijskog konteksta. Maslina koja je vjekovima rasla na istom mjestu nije samo biološki organizam.
Ona je dio pejzaža, porodične istorije i identiteta prostora.
Zato zaštita starih maslina mora početi prije konačnog određivanja trase, a ne onda kada građevinska mehanizacija stigne na teren.
Javna rasprava ne smije biti samo formalnost
Projektna dokumentacija i Elaborat procjene uticaja predstavljaju osnov za stručno razmatranje planiranog zahvata, ali ne smiju biti zamjena za blagovremeno, potpuno i razumljivo informisanje javnosti.
Kod projekta ovakvog prostornog obuhvata i društvenog značaja minimum formalno propisanih konsultacija ne bi smio predstavljati maksimum komunikacije sa građanima.
Zakon o procjeni uticaja na životnu sredinu predviđa javni uvid, mogućnost dostavljanja primjedbi i mišljenja, kao i organizovanje javne tribine o elaboratu.
Međutim, stvarna svrha tog postupka nije samo da se evidentira određeni broj primjedbi, već da se one suštinski razmotre i da javnost dobije argumentovane odgovore.
Zato smatram da je potrebno, prije konačnog usvajanja projektnih rješenja, organizovati dodatne javne prezentacije na kojima će građani moći da sagledaju trasu, razumiju projektovana tehnička rješenja i neposredno postave pitanja odgovornim projektantima.
Od investitora i nadležnih državnih institucija očekujem da obezbijede preciznu digitalnu dokumentaciju, pregled razmatranih varijantnih rješenja i stručno obrazloženje odabira trase.
Posebno zahtijevam detaljno evidentiranje starih maslina u širem području mogućeg uticaja, a ne samo unutar neposrednog pojasa planirane saobraćajnice.
U taj postupak neophodno je uključiti kvalifikovane stručnjake iz oblasti maslinarstva, agronomije, hidrologije, geologije, ekologije i zaštite kulturnog nasljeđa.
Takva istraživanja ne bi smjela biti dopuna već donesenoj odluci, već jedan od važnih ulaznih podataka za njeno donošenje.
Poziv građanima i stručnoj javnosti
Ovim putem pozivam sve građane Bara, vlasnike maslinjaka i poljoprivrednog zemljišta, stanovnike potencijalno zahvaćenih naselja, mjesne zajednice, strukovna udruženja, naučne i obrazovne institucije i organizacije koje se bave zaštitom prirodnog i kulturnog nasljeđa da se aktivno uključe u javnu raspravu o Elaboratu i razmatranje ovog projekta.
Ne treba čekati početak eksproprijacije niti trenutak kada projektovana saobraćajnica postane konačno utvrđena činjenica.
Potrebno je već sada prikupljati relevantnu dokumentaciju, evidentirati potencijalno ugrožena stabla, izvorišta, poljoprivredne površine i objekte, dostavljati pisana mišljenja i zahtijevati odgovore na konkretna pitanja.
Posebno pozivam stručnjake da svojim znanjem doprinesu objektivnom sagledavanju mogućih posljedica.
Ovakva pitanja ne smiju biti prepuštena nagađanjima, proizvoljnim tumačenjima i međusobnim optuživanjima.
Od Monteputa očekujem da javno predstavi precizan obuhvat planirane trase kroz barsko područje, omogući uvid u postojeće digitalne podloge i obezbijedi tehnički vjerodostojnu 3D vizualizaciju projektovanog koridora.
Takođe očekujem jasne odgovore o tome koje su alternative razmatrane, na osnovu kojih kriterijuma su vrednovane i kakve posljedice mogu imati po stare maslinjake, izvorišta, naselja i tradicionalne poljoprivredne cjeline.
Zahtijevam da se sve blagovremeno dostavljene stručne primjedbe razmotre, a njihovo prihvatanje ili odbijanje jasno i argumentovano obrazloži.
Učešće javnosti ne smije biti samo procedura koja se sprovodi kada su suštinske odluke već donesene.
Ono mora biti stvarna mogućnost da se projekat unaprijedi, šteta spriječi, a javni interes zaštiti.
Budućnost se ne gradi brisanjem prošlosti
Bar je grad čiji je identitet neraskidivo povezan sa maslinom.
Ponosimo se Starom maslinom na Mirovici, koja traje više od dva milenijuma, tradicionalnim maslinjacima, autohtonim sortimentom i maslinovim uljem koje sve uspješnije predstavljamo na međunarodnoj sceni.
Ulažemo u revitalizaciju maslinarstva, savremenu preradu, unapređenje kvaliteta, edukaciju proizvođača i turističku valorizaciju nasljeđa koje su nam ostavile prethodne generacije.
Istovremeno govorimo o održivom razvoju, očuvanju prirodnih resursa, zaštiti biodiverziteta i odgovornom upravljanju prostorom.
A onda se suočavamo sa mogućnošću da upravo kroz taj prostor prođe jedna od najvećih infrastrukturnih investicija u državi, a da još nemamo dovoljno preciznih i javno dostupnih podataka o njenim stvarnim posljedicama.
To nije pitanje protivljenja napretku. To je pitanje odgovornosti prema prostoru koji nam je povjeren.
Nijesam protiv izgradnje auto-puta. Naprotiv, vjerujem da je kvalitetna saobraćajna povezanost važan preduslov ekonomskog i društvenog razvoja Crne Gore.
Foto: TO Bar
Ali odbijam da prihvatim da se vrijednost vjekovnih maslinjaka može svesti na prepreku koju je potrebno ukloniti, da se stručni argumenti mogu zanemariti zato što komplikuju projektovanje ili da građani moraju ćutke prihvatiti rješenja čije posljedice nijesu imali mogućnost ni da razumiju.
Ako se za izgradnju auto-puta mogu izdvojiti ogromna finansijska sredstva, onda se moraju obezbijediti i vrijeme, znanje i odgovornost potrebni da se njegova trasa projektuje uz najmanje moguće posljedice po ljude, prirodu i kulturno nasljeđe.
Ako raspolažemo savremenim geoinformacionim tehnologijama, nema opravdanja da javnost ostane zarobljena u nepreciznim kartama.
Ako zakon prepoznaje posebnu vrijednost starih maslina, onda ta zaštita mora imati stvarno značenje i prilikom planiranja najvećih infrastrukturnih projekata.
I ako građani i stručnjaci mjesecima dostavljaju argumentovana upozorenja, najmanje što zaslužuju jeste ozbiljan odgovor.
Nije, dakle, pitanje treba li Baru auto-put. Pitanje je kakav auto-put želimo i šta smo spremni da izgubimo da bismo ga dobili.
Želimo li grad u koji će ljudi dolaziti zbog njegovog nasljeđa ili grad pored kojeg će prolaziti, zadovoljni što su njegove znamenitosti uspjeli da vide sa visine?
Jer put koji danas izgradimo možda ćemo za nekoliko decenija rekonstruisati, proširiti ili zamijeniti nekim savremenijim rješenjem.
Ali maslinu koja je rasla hiljadu godina nećemo moći ponovo zasaditi.
Za nju ne postoji zamjenska trasa, naknadna projektna revizija niti investicija koja može vratiti izgubljeno vrijeme.
Auto-put možemo projektovati drugačije. Hiljadu godina života ne možemo.
I zato pitanje ostaje:
Zar mora baš ovako i ovuda?
Autorka je izvršna direktorica DOO Kuća maslina Bar i doktor nauka poljoprivrede iz oblasti upravljanja kvalitetom proizvodnje maslinovog ulja.
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nisu nužno i stavovi redakcije Feral.bar.
.jpg)