Bar, Crna Gora
29 Aug. 2026.
post-image

Tivat: Dragan Velikić predstavio „Bečki roman“ (VIDEO)

Izvor, foto: CG News

U okviru manifestacije „Tivatsko književno ljeto 2026“, u atrijumu ljetnjikovca Buća sinoć je održano književno veče posvećeno romanu „Bečki roman“ jednog od najznačajnijih savremenih srpskih pisaca, Dragana Velikića.

Razgovor sa autorom moderirao je književni kritičar i profesor Tihomir Brajović, dok je publiku na početku večeri pozdravila direktorica Gradske biblioteke Tivat Vesna Barbić.

Velikić je tivatskoj publici govorio o nastanku „Bečkog romana“, odnosu činjenica i fikcije, ličnom iskustvu koje je poslužilo kao polazište za roman, ali i o temama koje se provlače kroz njegovo cjelokupno književno stvaralaštvo – sjećanju, porodičnim odnosima, suočavanju sa sobom i vremenom u kojem živimo.

Govoreći o procesu nastanka knjige, Velikić je istakao da je riječ o jednom od njegovih najkraćih romana, na kojem je radio sa posebnom pažnjom.

-Ovo je jedan od mojih najkraćih romana. Ja sam ga deljao i deljao. Važno je da nema padova u kratkim romanima. Bilo mi je jasno da ne sme da bude viška-kazao je Velikić.

„Bečki roman“ u velikoj mjeri polazi od stvarnog i bolnog porodičnog iskustva autora.

Velikić je govorio o događajima koji su se dogodili njegovom sinu Pavlu, njegovom pritvaranju u Austriji i dugotrajnom procesu dokazivanja nevinosti.

Upravo je potreba da se lično iskustvo prevaziđe i pretvori u književnost, kako je objasnio, bila ključna za nastanak romana.

-Ima taj delikatan momenat ličnog, bolnog iskustva. Ali, ja sam morao to da prevaziđem, da se nekako izvučem iz toga, da bih mogao napisati književno delo-rekao je autor.

Velikić je podsjetio da se pojedini junaci iz „Bečkog romana“ pojavljuju još u njegovom romanu „Severni zid“, objavljenom 1994. godine, naglašavajući da je kroz godine njegovog književnog rada došlo do svojevrsnog susreta ranije oblikovanih likova i kasnijih životnih događaja.

-Pisanje je pre svega suočavanje. I važno je u kojoj meri smo kritični prema onome što je život-istakao je Velikić, dodajući da ga je Beč, grad u kojem je svojevremeno bio ambasador, na određeni način obilježio i postao važan dio njegovog književnog svijeta.

Posebno mjesto u razgovoru zauzela je tema odnosa oca i sina, koja predstavlja jednu od centralnih linija romana.

Velikić je govorio o mogućim posljedicama potiskivanja i o tome koliko porodični odnosi mogu uticati na životne izbore i sudbine pojedinca.

-„Bečki roman” je i priča o odnosu otac–sin. U kojoj meri su oni doprineli da se sve to desi, zbog potiskivanja-rekao je Velikić.

Govoreći o stvarnim događajima koji su poslužili kao osnova romana, autor je naglasio i pitanje položaja pojedinca pred institucijama, posebno kada je riječ o iskustvu njegovog sina koji je, kako je naveo, proveo 70 dana u pritvoru i kasnije oslobođen optužbi.

Velikić je kazao da je upravo spoj dokumentarnog i imaginarnog jedan od važnih elemenata njegovog stvaralačkog postupka.

-I faktografija i fikcija. Zanimljivost pripovedanja je najvažnija. Da li autor to uspeva postići-rekao je Velikić.

„Bečki roman“ je preveden i na njemački jezik, što autoru otvara mogućnost da priča, čiji je značajan dio smješten u Beč, bude predstavljena i austrijskoj čitalačkoj publici.

Velikić je tokom večeri govorio i o svom odnosu prema društvu i vremenu u kojem živimo.

Istakao je da i dalje aktivno prati i komentariše savremene društvene pojave, između ostalog kroz mjesečne tekstove koje objavljuje u listu „Radar“.

-To mi je satisfakcija, tako čuvam mentalnu higijenu. Jer ceo svet je u problemu. A ja se ne mirim sa tim. Ne dozvoljavam da trulim-kazao je.

Publika je imala priliku da čuje i zanimljiv detalj iz autorove biografije – da je prije nego što se u potpunosti posvetio književnosti bio muzičar i član pratećeg benda Zdravka Čolića.

-Živeo sam jedan drugi život. Lomio sam se. I onda sam osetio da je moj dar u literaturi, a ne u muzici. Bio sam dobar muzičar, ali ništa posebno-rekao je Velikić.

Književno veče u Tivtu još jednom je potvrdilo značaj „Tivatskog književnog ljeta“ kao prostora susreta renomiranih autora i publike, ali i kao mjesta otvorenog razgovora o savremenoj književnosti, društvu i ličnim iskustvima koja kroz umjetnost dobijaju univerzalno značenje.