.jpg)
Grad teatar: „Krađa, prekrađa i nekrađa“ premijerno 29. jula u Stanjevićima
Izvor, foto: Press-služba Grada teatra
Danas je u hotelu „Mogren” održana konferencija za novinare povodom premijernog izvođenja predstave „Krađa, prekrađa i nekrađa“, u režiji Vide Ognjenović, koprodukciji JU Grad teatar Budva i Gradskog pozorišta Podgorica.
Na samom početku prisutnima se obratila Ivana Lazović, direktorica JU Grad teatar, koja je izrazila posebno zadovoljstvo što će publika na 40. jubilarnom festivalu imati priliku da pogleda jednu od predstava koju je za Grad teatar režirala Vida Ognjenović.
-Drago mi je što smo poslije dugog procesa pripreme ove predstave danas došli i do njenog igranja u Stanjevićima i do samog završetka ove produkcije, priče o djelu Stefana Mitrova Ljubiše „Krađa i prekrađa zvona”.
Razgovarali smo u proteklim mjesecima, nakon čega je gospođa Ognjenović, inspirisana upravo tim djelom, napisala tekst na poziv Grada teatra-istakla je Lazović.
Sandra Vujović, direktorica Gradskog pozorišta Podgorica, zahvalila je Gradu teatru i Vidi Ognjenović na prilici za saradnju, jer ove godine obje institucije proslavljaju svoje značajne jubileje.
-Značaj ove saradnje za nas i cijeli projekat ima i jednu dodatnu emotivnu notu.
Uživali smo u ovom procesu, zaista se okupila sjajna ekipa, bavimo se temom koja je naša, lokalna i iskreno jedva čekam premijeru, kao i jesen kada ćemo pred podgoričkom publikom, u novoj zgradi Gradskog pozorišta, premijerno izvesti predstavu-kazala je ona.
Vida Ognjenović: Ovaj rad ću pamtiti kao značajan
Rediteljka Vida Ognjenović prvenstveno se zahvalila Gradu teatru.
-Zahvaljujem ljudima u Gradu teatru.
Lijepo je što proslavljaju 40 divnih godina, godina uspona i padova, a ovaj festival sada predstavlja zaista instituciju i međaša za pozorišnu umjetnost i festivalsku djelatnost.
Želim da se zahvalim Gradskom pozorištu, to je postalo moje pozorište.
Ovo je moja treća saradnja sa njim i na veliko zadovoljstvo uvijek dolazim i na probe i na predstave tog pozorišta.
Evo, dobilo je i novu zgradu i pozorište se ovog septembra useljava u novi prostor i, kako nam je rečeno, novu etapu započinje upravo našom predstavom.
Ljeto nije idealan uslov za pozorišni rad, zato što ima mnogo festivala, mnogo obaveza koje glumci imaju, mnogo snimanja, jer se koriste sunčani dani, i zato zahvaljujem ansamblu koji je strpljivo radio.
Uvijek je neko izostajao jer je imao predstavu na drugom mjestu, ali mi smo radili kao da je ekipa na broju.
Radili smo kako smo mogli, najbolje što smo mogli, i veliko mi je zadovoljstvo što sam imala ovakve saradnike. Mene glumci inspirišu.
Ja cijenim glumačku umjetnost, smatram je rijetkom i vrlo važnom, to je otkrivačka umjetnost. Gluma otkriva ono što nijedna druga umjetnost, niti teorija, ne može.
Mogu da kažem i pred njima da sam uživala, mada će se oni sada uobraziti, ali im dozvoljavam jer imaju razloga.
Zaista mi je bilo veliko zadovoljstvo i ovaj rad ću pamtiti kao značajan, kao rad u kojem nismo gubili vrijeme, nismo bili na sporednom kolosijeku, nego samo na glavnom, što je zasluga ovih ljudi-istakla je Ognjenović.
Glumac Vojin Ćetković otkrio je da je prihvatio učešće u ovom projektu prije nego što je pročitao tekst.
-Prije svega zbog velikog poštovanja koje imam prema gospođi Vidi Ognjenović. Kod nje sam prvi put izašao na scenu u njenoj predstavi „Devojka modre kose”.
Imao sam jednu ili dvije replike, pa mi je dopisala još jednu.
Odmah poslije te predstave igrao sam svoju prvu glavnu ulogu u JDP-u, u predstavi „Tergovci”.
Kasnije mi je priznala na jednoj konferenciji za štampu da je za mene napisala „Don Krsta” i tu sam igrao svoju prvu naslovnu ulogu.
Tako da imamo neku tradiciju. Ovo je četvrti put da radimo zajedno, a prvi put radim u Podgorici i za Gradsko pozorište Podgorica.
Moram da se zahvalim cijelom ansamblu na gostoprimstvu i požrtvovanosti. Z
nate, kada radite predstavu negdje kao gost, imate dosta vremena između proba, a ja sam se ovdje osjećao bolje nego kod kuće. To mi je veoma značajno.
Što se tiče samog komada, vidjećete. Mislim da će vas se ticati i tematika, naročito govor koji je dominantan i ta muzička partitura koju je gospođa Vida napisala.
Nadam se da smo uspjeli da je odsviramo i otpjevamo kako treba. Ne mogu sada da vam kažem koji mi je ovo put da nastupam na Gradu teatru.
To već nije pristojno. Zaista znam koliki je napor da se ovdje stvara jedan kvalitet, ne samo regionalni, nego mogu da kažem i evropski. I u ovim zidinama, i oko Budve.
Mi igramo predstavu u manastiru Stanjevići, koji je prije svega inspirativan, a upravo tu se i odvija radnja ove drame. Nadam se da ćete uživati-rekao je Ćetković.
Glumac Emir Ćatović kazao je da je uživao u procesu rada.
-Jako mi se svidio lik koji mi je dodijeljen i uživao sam u ovom radu. Gospođa Vida i ja smo se nekoliko puta mimoišli.
Izgleda da je, kako moj lik kaže u drami, treći put pobjednički broj. Ovoga puta uspjeli smo da ostvarimo saradnju.
Mogu da kažem da sam srećan i da sam u ovom procesu zaista mnogo naučio. Hvala vam na tome. Nadam se da će publika uživati u ovoj predstavi.
Imao sam priliku da prije nekih pet godina igram u predstavi Zelena čoja Montenegra. Igrali smo u istom prostoru, tako da se uvijek rado vraćam manastiru Stanjevići.
Pozivam vas da dođete, pogledate predstavu i zajedno sa nama uživate-kazao je Ćatović.
Glumac Nikola Rakočević iskoristio je priliku da Gradu teatru čestita jubilej.
-Mislim da je to jedna kontrateža svemu onome što se dešava u ovom gradu i institucija koja ga je u mnogome izgradila i pomogla mu da bude ljepši, bolji i kulturniji.
A moglo je da ne bude. Zato čestitam na tome. Čestitam i Gradskom pozorištu na izuzetnom ansamblu koji posjeduje.
Nadam se da će taj potencijal iskoristiti u budućnosti, i zreli glumci i mladi, veoma talentovani glumci i glumice.
Mislim da će uspjeti da pomjere granice i pozorišne i filmske umjetnosti u ovoj zemlji.
Jako mi je drago što sarađujem sa Vidom Ognjenović i što učestvujem u njenoj drami koja je dosta drugačija od onoga sa čim sam se do sada sretao i to mi se dopada.
Meni je ova priča veoma zanimljiva. Mnogo vremena sam provodio slušajući babu i djeda i njihove priče o tome kako je nekada bilo.
U tome sam zaista uživao i ova predstava me asocira na djetinjstvo.
Vjerujem da će i publici biti jednako zabavno kao što je meni bilo kada sam kao dijete slušao svoje stare-istakao je Rakočević.
Glumica Helena Đurović kazala je da joj predstavlja veliku čast i zadovoljstvo što igra u predstavi Vide Ognjenović, koja joj je bila profesorka na master studijama.
-S obzirom na to da mi je ovo prvi pozorišni angažman, posebno mi je drago što se dešava upravo povodom 40 godina festivala Grad teatar.
Naravno, velika je čast raditi sa gospođom Vidom, ali i igrati sa svim ovim velikim glumačkim imenima koja su danas ovdje. Zaista je privilegija biti dio ovog projekta.
Uživala sam u radu i mislim da svi možemo da kažemo da je veliko zadovoljstvo sarađivati sa gospođom Vidom.
Hvala i Gradskom pozorištu koje nas je ovih mjesec dana ugostilo u Podgorici na najvišem mogućem nivou-.
Glumica Vesna Vujošević Labović zahvalila je Gradu teatru na gostoprimstvu.
-Zaista nam je bilo ugodno i imamo odlične uslove za finiš predstave. Najljepše se zahvaljujem gospođi Vidi na prilici i prostoru koji mi je dala u ovoj predstavi.
Takođe, i na zahtjevima koji su na veoma visokom nivou. Ta ljestvica se svakodnevno podiže, pa je zaista inspirativno i lijepo raditi u ovakvoj ekipi.
Sljedeći na listi zahvalnosti je moj partner Vojin Ćetković. Hvala mu na strpljenju, vjeri i posvećenosti kompletnom projektu, ne samo našim scenama.
Rijetkost je gledati glumca koji poslije svake scene nastavlja da razgovara, razmjenjuje ideje i zajedno radi na svemu što čini naš glumački život.
Imam utisak da svi zajedno čuvamo ovu predstavu, a u ovako brojnoj ekipi to je zaista dragocjeno.
Za relativno kratak period, koliko traje proces rada na ovako velikoj predstavi, svi su dali svoj maksimum, a atmosfera je ostala izuzetno dobra.
Svi su veoma motivisani i zajedno težimo istom cilju. Za mene je bilo veoma dragocjeno i simbolično što ćemo igrati u Poborima.
Mislim da će se upravo tamo, 29. jula, dogoditi posebna pozorišna magija i da će publika imati priliku da vidi nešto sasvim drugačije-kazala je Vujošević Labović.
Glumac Dejan Đonović poželio je srećnu 40. godišnjicu Gradu teatru, ali i uspješno otvaranje nove zgrade Gradskog pozorišta u Podgorici upravo ovom predstavom.
-Takođe, želio bih da kažem da pozorište nije važno ukoliko se bavi samo prošlošću, već ukoliko se bavi prošlošću tako da ona vrijedi i u budućnosti.
Kada je u pitanju ova naša priča i ova tema, mene je najviše privukla priča o lažnom moralu.
Mislim da je naše društvo, pa možda i cijeli region, prilično natopljen time i da živimo u vremenu u kojem svi, manje-više, doprinosimo da tako i ostane.
Ono što mi je bilo posebno interesantno jeste da se u komadu pojavljuju likovi i s jedne i s druge strane koji rade istu stvar.
Ja sam sebi ovu priču podvukao kao da ima radni naslov „Mi krademo sami sebe već mnogo vremena”. Kad će to da prestane?’
Siguran sam da je ova tema aktuelna i, nažalost, vjerujem da će još dugo biti. Nadam se da će ova predstava dugo trajati.
Znam da koprodukcije često nije lako održati zbog različitih okolnosti koje ih prate, ali vjerujem da ova predstava ima razlog da postoji i da kaže ono što su autor, gospođa Vida Ognjenović, svi glumci, tehnika i kompletna ekipa željeli da kažu-.
Scenografkinja Vladislava Kanington izrazila je zadovoljstvo što drugi put sarađuje sa Gradskim pozorištem i Gradom teatrom u režiji Vide Ognjenović.
-Prvi put smo zajedno radili predstavu „Nadpop Kojović”, a i sada je okupljena sjajna ekipa. O samoj scenografiji ne bih sada govorila.
Više bih voljela da je prvo pogledate, pa ćemo onda komentarisati. Želim samo još jednom da zahvalim oba pozorišta koja su zaista bila divna prema nama.
I ovoga puta maksimalno su izašla u susret svim našim idejama-.
Kostimografkinja Marija Pupučevska zahvalila je rediteljki Vidi Ognjenović i koproducentima.
-U ovoj ekipi već zajedno dišemo, radimo i razmišljamo na isti način.
Želim da se zahvalim Gradu teatru Budva i Gradskom pozorištu Podgorica, jer su mi, kao što Vida kaže, postali drugi dom.
Već sam radila njihove predstave i veliko im hvala što su mi omogućili da sve ono što sam zamislila i ostvarim-.
Kompozitor Damjan Jovičin kazao je da su zvono, zvonjava i metalni perkusivni instrumenti nešto čime se dugo bavi.
-Zvono mi je jedna važna zvučna referenca. Tema predstave i mjesto radnje, Pobori, dodatno su me inspirisali.
Čak sam u jednom arhivu pronašao svoje prezimenjake, pa mi je i to bilo zanimljivo i probudilo maštu. Proces je bio dosta složen.
Vidjećete i sami koliko toga predstava sadrži, tako da se radujem premijeri-istakao je Jovičin.
Dramaturškinja Milena Lubarda Marojević zahvalila je novom rukovodstvu Grada teatra što je sačuvalo ovu ideju i projekat.
-Meni je izuzetna čast da budem dio ovog tima. Velika mi je radost i beskrajno sam zahvalna spisateljici i rediteljki Vidi Ognjenović, kojoj se divim još od djetinjstva.
Posebno sam zahvalna što mi je omogućila da budem dio ovog tima i sarađujem sa ovim divnim ljudima koje danas vidite ovdje, kao i sa svima onima koji danas nisu sa nama, a čija ćete imena vidjeti u autorskoj i glumačkoj ekipi.
Nikada ranije nije bilo prilike da na ovaj način sarađujemo. U nekim drugim ulogama jesmo, ali ovako autorskim to je zaista neprocjenjivo.
Sigurna sam da smo dobili još jednu predstavu koja će dugo živjeti i u kojoj će publika uživati. Jedva čekam da se vidimo za dva dana u Stanjevićima-naglasila je ona.
Glumac Danilo Čelebić kazao je da sa rediteljkom Vidom Ognjenović uvijek pristaje da radi čak i „na neviđeno“, jer je to za njega posebna privilegija.
-Naše komšije Hrvati pozorište zovu kazalište. Dakle, ako imamo nešto da kažemo, onda smo mi tu na sceni. Bez kazivanja, bez riječi, nema teatra.
Iako danas postoje različite vrste pozorišta i različiti pozorišni pogledi i načini posmatranja, klasika je ono što je vrijeme verifikovalo. Vida Ognjenović je klasika.
Ono što je danas rijetko jeste da postoje reditelji i pisci u jednoj ličnosti. Prije svega piše, a onda to i oživi na sceni kroz nas.
Ono što Vida danas radi malo ko radi, da napiše tekst i da ga postavi, ne samo u tom obimu, nego i da ga dopisuje.
Mi smo sa „Krađom” krenuli sa nekih pet-šest scena, a došli smo do osam.
Ono što Vida može nama da kaže i način na koji se mi prema njoj odnosimo svojstveno je možda još samo odnosu učiteljice i đaka u trećem razredu osnovne škole.
Taj autoritet niko drugi nema. Danas svi nešto skraćuju tekst, pomjeraju, a ona nam dopisuje, motiviše nas svakog na svoj način.
Pozivam vas da dođete i pogledate Krađu, prekrađu i nekrađu, temu od koje je napravljena jedna ozbiljna priča i koja je ovjekovječena kroz ovu dramu-.
Glumac Milo Lekić rekao je da je uvijek zadovoljstvo doći u Budvu, koja je i njegov grad, i raditi sa Vidom Ognjenović.
-Vida Ognjenović je moja profesorka, ona mi je otvorila vrata u pedagoškom smislu, bio sam njen asistent i uticala je na to da postanem docent na fakultetu.
Slušao sam pažljivo Vojinovo izlaganje i prisjetio se nekih svojih početaka koji su takođe bili vezani za profesorku Vidu Ognjenović. Prvi put sam igrao u njenoj predstavi.
Bilo je to baš ovdje kada je rađen „Kanjoš Macedonović”, drugi put u režiji profesorke Ognjenović.
Sada sam u situaciji da su tu i neki moji studenti, ljudi sa kojima trenutno radim na fakultetu, i nekako je divno u tom krugu razmjenjivati glumačku energiju, ideje i stvarati, nadam se, pozorišnu magiju koju ćete svi osjetiti-.
Glumac Đorđije Tatić čestitao je jubilej Gradu teatru i zahvalio na pozivu da radi sa Vidom Ognjenović.
-Odlučio sam prije svega zato što je ekipa ovakva kakva jeste i zato što igram u predstavi čiji tekst veoma lijepo korespondira sa današnjim vremenom i onim što se i danas dešava u društvu.
Nismo mnogo odmakli od tog nekog vremena, kao što su pomenule i moje kolege, od ideje da sami sebe krademo.
Jako sam ponosan na svoje kolege, zato što se u procesima često dešavaju trzavice i negativna energija, jer su procesi jednostavno takvi i glumci, reditelji i cijeli tim prolaze kroz različite faze.
Ovaj proces obilježila je pozitivna energija, mnogo smijeha i interesantnih situacija koje se ne tiču samo proba, već i druženja i razgovora.
Proces podrazumijeva 24-časovno angažovanje i glumaca i svih ostalih ljudi koji učestvuju u predstavi. Pozivam vas da dođete i pogledate predstavu-.
Glumac Petar Stanišić zahvalio je svima, na čelu sa rediteljkom Vidoм Ognjenović, što su zajedno stvarali ovu predstavu.
-Moram da istaknem saradnju sa kolegama koji su meni, kao glumcu koji prvi put nastupa u profesionalnom pozorištu, zaista dali mnogo znanja i samopouzdanja i bili uz mene od početka ovog procesa.
Beskrajno zahvaljujem svima koji su učestvovali u ovom projektu.
Što se tiče predstave, bez obzira na to što se odnosi na mjesto Pobori i pleme poborsko u kojem se odvija radnja, mislim da će ona naći put i do ljudi koji žive na različitim krajevima zemlje i okruženja.
Čovjek je isti, samo su okolnosti drugačije, uslovljene mjestom i vremenom.
Mislim da ova predstava zaista ima potencijal da pronađe put do svakog čovjeka koji je pogleda i da, kroz bogate različitosti među likovima, uspije da pronađe put do svakoga od nas.
Nadam se da će dugo živjeti predstava i kasnije, kada pređe u Podgoricu, i da ćemo je čuvati na najbolji mogući način-kazao je on.
Budvanska premijera predstave „Krađa, prekrađa i nekrađa“ zakazana je za 29. jul, u amfiteatru manastira Svete Trojice u Stanjevićima, sa početkom u 21 čas.
Reprizna izvođenja na festivalskom programu su 30. i 31. jula, kao i 1. avgusta, takođe sa početkom u 21 čas.
- Tagovi:
- Budva
- Festival
- Grad teatar
- Teatar
- Premijera
- Produkcija
.png)
.jpg)