.png)
“Balkanska carica” ekskluzivno na XIII Operosa Montenegro Opera Festivalu
Izvor, foto: Operosa
U godini kada Crna Gora obilježava dvadeset godina od obnove nezavisnosti, publika će imati priliku da doživi jedno od najznačajnijih djela crnogorske kulturne baštine u posebnoj kamernoj produkciji, izvedenoj u originalnoj orkestraciji za gudački sastav.
Premijerno festivalsko izvođenje nove produkcije opere “Balkanska carica” biće održano 18. jula u 21:00 na Luštica Bay.
Opera će potom doživjeti svoju premijeru na 13. Operosa festivalu u Herceg Novom 14. avgusta, na Tvrđavi Forte Mare, kao i specijalno izvođenje 15. avgusta na Mamula Island by Banyan Tree.
Nastala prema istoimenoj drami kralja Nikole I Petrovića Njegoša, uz muziku Dionizija de Sarna San Đorđa, “Balkanska carica” spaja ljubav, žrtvu, patriotizam i istorijsku sudbinu u snažnu opersku priču posvećenu ženama Crne Gore – njihovoj snazi, dostojanstvu i istrajnosti.
Pod dirigentskom palicom Mihajla Miletića i u režiji Nine Martinović, ovo premijerno festivalsko izvođenje okuplja istaknute umjetnike regiona i donosi novo čitanje prvog crnogorskog nacionalnog operskog djela.
Scenografiju potpisuje Angela Božović, kostimografiju Maša Mirković, dok naslovnu ulogu Danice tumači sopran Milica Lalošević.
Uz nju nastupaju Stevan Karanac kao Stanko Crnojević, Tamaš Kiš kao Ivan-beg, Nevena Goranova Rajković kao Marta i Lazar Kinđić u dvostrukoj ulozi Guslara i Starca proroka.
Ulogu mlade seoske djevojke, kroz plesni izraz, tumači Tijana Dragović, uz pratnju Festivalskog orkestra Crne Gore.
O operi
Što ostaje kada čovjek izabere moć umjesto ljubavi, kada se izgubi granica između časti, ambicije i identiteta?
Upravo tim pitanjima bavi se opera Balkanska carica, nastala prema dramskom djelu kralja Nikole I Petrovića Njegoša, uz muziku i libreto Dionizija de Sarna San Đorđa, koja i danas snažno progovara o izborima koji određuju čovjeka.
U novom čitanju, nastalom za Operosa Festival 2026, ovo djelo izlazi iz okvira istorijske price i postaje savremena tragedija o raspadu sna o ljubavi, zajedništvu i vrijednostima koje oblikuju identitet.
Kroz muziku, poeziju i snažne scenske slike, publika će iznova otkriti djelo duboko ukorijenjeno u crnogorskoj tradiciji, koje istovremeno otvara univerzalna pitanja jednako aktuelna i danas.
Više od jednog vijeka nakon nastanka, “Balkanska carica” ostaje jedno od najznačajnijih djela crnogorske kulturne baštine jer podsjeća da su ljubav, dostojanstvo, pripadnost i odgovornost prema zajednici temelji identiteta.
U sudbinama Stanka, Danice, Marte i Ivan-bega prepoznaju se ne samo junaci istorijske priče, već i dileme savremenog čovjeka, rastrzanog između ličnog interesa i vrijednosti koje ga određuju.
Operosa Festival ovom produkcijom pruža publici u Crnoj Gori priliku da ovo izuzetno djelo sagleda iz nove, savremene perspektive.
Ovo nije samo susret sa operom, već i susret sa nama samima – sa pitanjem što smo naslijedili, što čuvamo i što ostavljamo generacijama koje dolaze.
Riječ reditelja
Raspad jednog sna
-Moja režijska polazna tačka nije istorijski sukob niti rekonstrukcija jednog vremena, već raspad jednog sna.
San o ljubavi, zajedništvu i svijetu u kojem su čast, riječ i identitet neraskidivo povezani.
“Balkanska carica” govori o trenutku kada se čovjek nađe pred izborom između onoga što voli i onoga što želi da postane.
Stanko bira moć vjerujući da će njome izgraditi bolju budućnost, ali na tom putu gubi vlastiti identitet.
Danica ostaje vjerna svojim idealima i upravo zbog toga postaje tragični junak predstave.
Njena žrtva nije izraz slabosti, već posljednji čin slobode – oslobađanje od svijeta koji je izgubio svoja moralna uporišta.
Raspad jednog sna ne događa se samo između Stanka i Danice. On se događa u porodici, u državi i u cijelom društvu.
Ljubav se sudara s ambicijom, odgovornost s ličnim interesom, a vjernost sa željom za moći.
Crnogorska tradicija u ovoj predstavi nije prikazana kao uspomena na prošlost, već kao živo nasljeđe koje i danas oblikuje naš identitet.
Ona nije smještena u muzejski prostor, već u čovjeka, njegovo pamćenje, njegovu riječ i njegov izbor.
Guslar i Starac postaju jedno scensko biće – savjest predstave i čuvar kolektivnog pamćenja.
Njihovo prisustvo od početka do kraja podsjeća da istorija nije ono što se dogodilo, već ono što smo odlučili da sačuvamo.
Poseban simbol u predstavi predstavljaju gusle. One su stalno prisutne na sceni, ali se gotovo nikada ne čuju.
Njihova tišina nije slučajna – ona govori o vremenu u kojem tradicija polako nestaje, ne zato što je neko nasilno briše, već zato što je prestajemo slušati.
Instrument postoji, ali bez čovjeka koji će ga njegovati ostaje nijem. Na isti način nestaju običaji, jezik, sjećanja i identitet.
Gusle u ovoj predstavi nijesu rekvizit prošlosti, već pitanje upućeno današnjem čovjeku: što će ostati od naše tradicije ako je prestanemo prenositi dalje?
Jednako važan, iako naizgled stoji u sjenci glavnih junaka, jeste lik Marte, koja ostaje kada svi drugi nestanu. Marta je glas razuma, ali i glas budućnosti.
Dok Danica predstavlja mladost koja vjeruje, Marta predstavlja mladost koja pamti.
U završnici predstave Danica joj simbolično predaje teret svoje ljubavi, svog dostojanstva i svog identiteta.
Njena smrt nije samo kraj jednog života, već trenutak u kojem odgovornost prelazi na one koji ostaju.
Marta postaje čuvar sjećanja, svjedok jedne izgubljene generacije i most između prošlosti i budućnosti.
Ova predstava izlazi iz okvira istorijskog spektakla i postaje savremena tragedija o izborima koji određuju čovjeka.
Jer, vrijeme se mijenja, ali pitanja ostaju ista: što smo spremni da žrtvujemo zarad moći i što ostaje od čovjeka kada izgubi sebe?
U vremenu u kojem se identitet često podrazumijeva, ova predstava želi da podsjeti da se on ne nasljeđuje jednom zauvijek – on se čuva, njeguje i iznova stvara.
Kao i zvuk gusala, koji traje samo onoliko dugo koliko postoji neko ko želi da ga čuje-zapisala je Nina Martinović.
Operosa Montenegro Opera Festival i ove godine potvrđuje svoju misiju da velika djela predstavlja u novom svjetlu, približavajući ih savremenoj publici bez odricanja od njihove autentičnosti.
-“Balkanska carica” ostaje snažan podsjetnik da identitet nije nasljeđe koje se podrazumijeva, već vrijednost koja se iznova potvrđuje svakim izborom-poručuju iz Operosa festivala.
 (1) (2).png)
.png)
.jpg)