Bar, Crna Gora
8 Jul. 2026.
post-image

bARS večeras otvara „Best of“ izdanje hroničara barskog duha Milana Vujovića

Izvor: PR služba Barskog ljetopisa

Program ovogodišnjeg bARS-a, segmenta Barskog ljetopisa posvećenog lokalnim autorima i kulturnoj baštini Bara započinje večeras promocijom knjige Milana Vujovića „Barske priče, odabranih 165, knjiga V“ u 21:00 na Platou barskog Doma kulture.

Riječ je o svojevrsnom, luksuznom „best of“ izdanju u kojem se nalaze 165 odabranih priča iz prethodne četiri knjige sa istim naslovom.

Među njima su uvrštene i neke sasvim nove, ali i malo „umivene“, stilski dotjerane verzije starijih priča.

Pored tekstualnog dijela, posebnu vrijednost ovoj monografiji daje i njen drugi dio, koji čini 48 autentičnih fotografija Bara u boji, autora Sergeja Zabijaka.

Milan Vujović je rođen 1959. godine u Baru. Čitav radni vijek proveo je u Radio Baru kao novinar i urednik, ostajući duboko utkan u društveni i kulturni život grada.

Objavio je desetak naslova, među kojima se izdvajaju i tri romana: „Agnostik ili kako je Jagoš završio pravo“, „Ništa se nije promijenilo“ i „Počelo je s nesanicom“.

Vujović je dobitnik brojnih novinarskih nagrada, kao i najvećeg opštinskog priznanja – Nagrade oslobođenja Bara, koja mu je uručena 2018. godine.

U predgovoru za petu knjigu „Barskih priča“, prof. dr Tihomir Brajović je zapisao:

-Od uvodne anegdote o Selim-begu Mustafiću, legendarnom izumitelju slogana ’Nema Bara do cara!’, preko brojnih zapisa o dogodovštinama i dosjetkama poznatih i manje poznatih Barana svih doba, uzrasta, ideoloških uvjerenja i vjera u širokom rasponu i razmjeru, pa sve do završne crtice, u kojoj se sakupljač na usta drugoga šeretski nasmijao sam sebi, sasvim kratki ili tek nešto malo duži tekstovi sabrani u ovoj knjizi, zabavni su, informativni, nerijetko i poučni primjeri nerazdruživog spoja postojanog čojstva i nezatomljivog humora koji je, moglo bi da se kaže, izraz naročitog barskog duha, te posebne mješavine južnjačke dovitljivosti i došljačkog sjevernjačkog etosa kao spone ovoga sa prošlim vremenima i predanjima.

Ne podliježući iskušenju suvišnosti, nego bilježeći neposredno, razumljivo, s tek diskretnim sugestijama u stilizaciji i naznakama u poenti, Milan Vujović otvorio nam je mogućnost da te tekstove čitamo kao nastale, kako se to često kaže, ’iz glave cijelog naroda’.