Profesija pomorac: Tripko Rolović
Izvor: Bar info
Autorka: Ivanka Leković
Foto: Privatna arhiva
Tripko Rolović jedan je od brojnih crnogorskih pomoraca koji karijeru grade na brodovima stranih kompanija.
Nakon rada na teretnim brodovima, odlučio se za prelazak na kruzere, a u Bar je 22. maja stigao na kruzeru “Celebrity Ascent”.
Bila je to prilika da ovog mladog pomorca pitamo kako je biti član posade na kruzeru.
S obzirom da ga je u Baru čekao susret s porodicom, pitanja i odgovori razmijenjeni su u elektronskoj formi.
Kao i većina mladih ljudi, odlučio si se za karijeru koja je teška, vjerovatno i neočekivana za tvoju porodicu, ali nudi mogućnost da se zaradi, napreduje i obiđe svijet. U kom trenutku si odlučio da želiš da budeš upravo to – pomorac?
-Neočekivana za moju porodicu svakako jeste. Sve je došlo spontano. Kao dječak išao sam na treninge ronjenja u Ronilački klub „Gusar“ u Ulcinju.
Časove su držali moji sadašnji drugovi, koji su se tada već bavili ovim poslom.
Kako sam se vremenom sve više družio sa njima, postajalo mi je interesantno da slušam njihove priče i dogodovštine sa brodova.
Već tada sam pomislio da bih i ja želio time da se bavim.
Imao sam 13 godina i roditelji to nisu shvatali previše ozbiljno, ali kada je došao trenutak da zaista odlučim, ostao sam pri tome. Danas sam tu gdje jesam.
Koliko si vremena plovio na teretnim brodovima?
-Prvi ugovor kao kadet palube odradio sam na bulk carrieru „Birte Selmer“ i zaista imam mnogo lijepih uspomena sa tog broda.
Nakon toga odradio sam još jedan ugovor kao kadet na kontejnerskom brodu, zatim dva ugovora kao treći oficir, takođe na kontejnerašu, a onda sam prešao na kruzere.
Kako je došlo do toga da pređeš na kruzere?
-Moj drug Adam Hamza, koji je chief officer u firmi za koju sada radim, predložio mi je da apliciram.
Dao mi je kontakte i pomogao oko ukrcaja u kompaniji Celebrity Cruises, za koju sada radim.
Pretpostavljam da je razlika ogromna, uzimajući u obzir veličinu broda i činjenicu da su na njemu hiljade ljudi?
-Svakako da jeste. Tokom ranije karijere radio sam sa teretom i na potpuno drugačiji način. Na kruzerima je sve dosta modernije ali i strožije.
Cilj nije samo stići od tačke A do tačke B, nego učiniti da to putovanje, bez obzira na vremenske prilike ili neprilike bude maksimalno udobno i lagodno za ljude kojima će ostati u sjećanju tokom cijelog života.
Moj cilj, kao i cilj svih oficira na brodu, jeste da se gost iskrca sa osjećajem da je doživio nešto nesvakidašnje i lijepo, nešto što će poželjeti da ponovi.
Posada je iz svih krajeva svijeta. Znaš li iz koliko zemalja dolaze članovi posade?
-Posada je zaista internacionalna i na brodu rade ljudi iz velikog broja zemalja širom svijeta. Upravo ta raznolikost čini ovaj posao posebnim iskustvom.
Kakvo je tvoje radno vrijeme?
-Moje radno vrijeme sastoji se od dvije gvardije koje držim od osam do dvanaest, ujutro i uveče.
Između tih gvardija svakoga dana po nekoliko sati provodim kontrolišući protivpožarnu i sigurnosnu opremu.
Takođe, naš zadatak je i obučavanje posade koja ne pripada Marine departmentu, kao što su hotelsko osoblje, kuvari, konobari, plesači i svi oni koji zajedno sa nama gostima obezbjeđuju potpuni užitak tokom jednog kruza.
Koliko traje ugovor i da li si zadovoljan uslovima koji su u njemu navedeni?
-Naši ugovori su organizovani tako da tri mjeseca provodimo na moru, a tri mjeseca kod kuće.
O tome da li sam zadovoljan uslovima ne mogu mnogo govoriti, jer postoje pravila kompanije kada su takve stvari u pitanju.
Treći si oficir. Koje su tvoje dužnosti na brodu?
-Kao treći oficir zadužen sam za sigurnost navigacije, održavanje sigurnosne opreme i brojne operativne procedure koje omogućavaju da sve funkcioniše bezbjedno i organizovano.
Stižeš li da obiđeš gradove u koje kruzer pristaje? Da li ćeš, kada dođeš u Bar, stići da obiđeš porodicu?
-Trudim se da obiđem svaki grad u koji dođemo, makar i na sat vremena. Naravno, zbog obima posla to nekada nije moguće.
Pošto znaju da sam iz Bara, već su mi najavili da ću imati slobodan dan i očekujem da moja porodica dođe na brod da vidi gdje živim i radim kada sam daleko od kuće.
Mislim da ću uspjeti makar da prošetam korzom prije nego što isplovimo ka sljedećoj luci.
Što bi poručio onima koji razmišljaju o radu na kruzerima?
-Treba da budu spremni i na dobre strane ovog posla, kao što su putovanja i stalni kontakt sa ljudima iz svih krajeva svijeta, ali i na ono o čemu se često ne razmišlja kada vidimo velike i lijepe kruzere.
Da bi jedan grad na vodi funkcionisao, potrebno je mnogo rada i truda.
Moramo konstantno biti oprezni i oficiri u svakom trenutku moraju imati na umu da su na dužnosti.
Životi više od 3.400 putnika i 1.400 članova posade su 24 sata dnevno u našim rukama. To je velika odgovornost, ali i veliko zadovoljstvo nakon svakog uspješnog pristajanja u luku-.
.jpg)
 (1) (2).png)
