Bar, Crna Gora
16 Apr. 2026.
post-image

Hrabrost u danu katastrofe: Barba Viktor i njegova posada

Autor: Neđeljko Necko Đurović

Foto: Naslovna Arhiva Radio Bar/Bar info

Najznačajniji podaci u tekstu prikupljeni su zahvaljujući poznatom zadarskom sportskom novinaru i publicisti Bernardu Paleki.

U trenucima kada kataklizma, tragedija i strah nadilaze sve, čovječnost mora nadvladati nagon i pokazati svoju snagu.

U momentima očaja, kada sekunde imaju doživljaj vječnog trajanja, saosjećanje i požrtvovanost prema patnji i slabosti drugih iskazuju najbolji i oni zbog koji naša civilizacija traje, napreduje i ima smisla!

Tada hrabrost odnosi pobjedu na strahom i odluka postaje prirodni instikt.

15. aprila 1979. godine Crnogorsko primorje zadesila je najsmrtonosnija prirodna nepogoda u kojoj je tlo bilo poput guste tekućine i čija razorna snaga je u dimu i zastrašujućem tresku razrušila 250 naselja, 240 školskih objekata, 570 ustanova socijalne i dječije zaštite i 53 bolnice od Ulcinja do Herceg Novog.

Nepredvidiva narav Zemljine kore, na razdaljini dužoj od 100 km, odnijela je 101 život u Crnoj Gori i 35 u Albaniji, dok je među više od hiljadu povrijeđenih njih 159 bilo u veoma teškom stanju.

U Baru je stradalo 49 osoba, od čega najviše u Crmnici. Više od polovine svih objekata u gradu pod Rumijom i njegovim naseljima bilo je ruinirano...

Ovaj najsnažniji instrumentalno zabilježeni zemljotres na istočnoj jadranskoj obali, od kojeg je jedino bila jača Velika trešnja u Dubrovniku iz 1667. godine, među 64.000 objekata na našem primorju demolirao je i Luku Bar.

U 7 časova, 19 minuta i 50 sekundi, zemljotres intenziteta IX stepeni Merkalijeve skale, sa magnitudom od 7 Rihtera, u Luci Bar izazvao je pucanje njene obale i iskakanje njenih ogromnih dizalica iz svojih ležišta.

Samo par sati, nakon što je Jadranska tektonska mikroploča ploča ispod Dinarida istisnula svoju zlokobnu ćud, u najjužnijoj luci tadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije izbio je požar u skladištu pamuka na gatu broj dva i na naftnim spremnicima u Volujici došlo je do napuknuća.

Tada je, zbog izlivanja lako zapaljivih tekućina u lučki akvatorijum, desetak usidrenih brodova ubrzano napustilo svoje vezove.

Ipak, posada broda „Pomoravlje“, pod upravom kapetana Viktora Sakare, odlučila se na odvažan čin pružanja pomoći u spriječavanja daljeg izlivanja ogromnih količina nafte.

Kapetan Sakara, koji je tada imao 38. godina, uvidjeviši svu ozbiljnost novonastale situacije okupio je članove svoje posade i odlučno poručio:

-Momci, moramo da pomognemo Baru!-.

Foto: Viktor Sakara, obilježen strelicom, privatna arhiva

Tanker „Pomoravlje“ ostao na svom petrolejskom vezu i sa svojim brodskim pumpama, tokom tri dana i noći, ubacio je preko 30 miliona litara vode u napukli naftni rezervoar.

Njihovim požrtvovanjem nije samo izbjegnuta ekološka katastrofa velikih razmjera, već je otklonjena i opasnost od potencijalne eksplozije koja bi razorila šire urbano jezgro Bara.

O ovom herojstvu posade broda tadašnje Jugoslovenske tankerske plovidbe Zadar, ostao je dokumentarni zapis nekadašnje Radio-televizije Titograd, odnosno intervju sa doajenom jugoslovenskog novinarstva i autorom prve vijesti o katastrofalnom zemljotresu iz 1979. godine Boškom Miloševićem kojeg je 1980. godine vodio novinar Ratko Banović.

U danu kada podsjećamo mlađe generacije na naš najtragičniji urbani događaja iz XX vijeka, neophodno je sjetiti se svih građana tadašnje Jugoslavije (kao i nekih zemalja) koji su tokom tog mučnog razdoblja pružili pomoć stanovnicima Bara i ostalih područja Crne Gore pogođenih aprilskim zemljotresom.

Među njima posebno mjesto zauzimaju članovi posade broda „Pomoravlje“ koji su te 1979. godine dobili Plavu vrpcu Vjesnika (priznanje koje se dodjeljuje za spašavanje ljudi i imovine na moru i koje 1966. godine osmislio književnik Ratko Zvrko kao tadašnji urednik rubrike „pomorstvo“ u hrvatskim dnevnim novinama “Vjesnik”) u kategoriji momčadsko priznanje „Za pomoć pruženu stanovništvu u Luci Bar za vrijeme potresa“.

Njihov kapetan Viktor Sakara, rođen je 15. 06. 1941. godine u Zadru, gdje je 1962. godine završio pomorsku školu.

Foto: Viktor Sakara, obilježen strelicom, privatna arhiva

Sakara je pored bavljanje pomorstvom imao i strast prema sportu, tako da je bio vrsni gimnastičar, dobar jahač i aktivan član Veslačkog kluba „Jadran“.

Preminuo je 18. novembra 2007. i sahranjen je na gradskom groblju u Zadru.