31. HAPS: Epika u ritmu Bolivuda ili pozorišni sudar svjetova (FOTO)
Izvor: JUK Herceg fest
Foto: Danilo Babović
Gradsko pozorište Podgorica, jedno od onih koja su uz HAPS od osnivanja, na 31. festival stiglo je s predstavom “Bolivud” prema tekstu Maje Pelević, u adaptaciji i režiji Kokana Mladenovića.
Njegov stvaralački rukopis, prepoznatljiv po snažnom vizuelnom izrazu, političkoj angažovanosti, dekonstrukciji klasike i povremeno provokativnom scenskom jeziku, sjajno su podržali glumci: Branka Femić-Šćekić, Lara Dragović, Emir Ćatović, Vanja Jovićević, Marija Đurić, Božidar Zuber, Aleksa Balević, Ivona Čović Jaćimović, Anđelija Rondović i Pavle Bogojević.
Pun doprinos dali su i ostali članovi autorskog tima – od scenografa i kostimografa do kompozitora i autora scenskog pokreta.
Predstava, duhovita, vizuelno bogata i komunikativna, opravdano je zaslužila buran aplauz i poziv na bis. Ocjena publike za Bolivud je 4,93.
Prvi korak u predstavi, napuštena fabrika – privremeni smještaj lokalnog pozorišta – treba da postane filmski studio, što znači i dolazak bolivudske filmske industrije.
Pokušaj glumaca da sebi obezbijede mjesto u toj priči tjera ih da Njegoševo djelo osmisle na bolivudski način.
Taj proces oslikava sve promjene i probleme savremenog društva: od propasti industrije, loših privatizacija, lažnih obećanja, sve prisutnijeg nacionalizma i ksenofobije, do spremnosti na neželjene ustupke kada ono što se nudi djeluje unosno.
Motiv je i pozorište koje traži svoje mjesto, svjesno da grada bez pozorišta nema, ali suočeno s lošim odnosom prema kulturi, izazovima i uticajima investitora i politike.
Glumica Branka Femić-Šćekić ukazuje da se adaptirani tekst, koji igraju u Gradskom pozorištu, u dobroj mjeri razlikuje od originala:
-Kokan je vrlo vješto adaptirao predstavu na priču o Gorskom vijencu, jer je to nešto naše najveće, ili kako moj lik kaže – ‘Svetinja’, ‘kamen temeljac nacije’.
Onda se sa time poigrao i mi smo bili oduševljeni, ali pomalo i zapitani kako će ljudi reagovati jer je to ipak velika stvar.
Ali, kad se to kroz umjetničku formu i jednu vrstu sarkazma predstavi, a onda povuče malo i u priču o Alanu Fordu, mislim da je pametnome dosta.
Ta priča o prodaji predstave koju mi pravimo je zapravo priča o svima nama na ovim prostorima, o tome kako se povinujemo svemu i svima koji dođu sa strane misleći da su oni bolji, veći i da će nas oni naučiti kako treba.
Na žalost, ispostavlja se da možda nema onih sa strane koji nas uče kako treba; mi bismo prodali i ono što je još uvijek naše...
Ovu predstavu igram kao glumica, ali je doživljavam i kao građanka i mislim da je velika i važna da se podsjetimo, pitamo, preispitamo i kažemo: stani čovječe, dosta, ne treba nam niko sa strane, imamo mi dobrih i znavenih koji mogu i umiju da grade...-.
Predstavu je komentarisao i Emir Ćatović:
-Ovo je možda samo jedna kap koja ukazuje na sve naše probleme, ali ne samo probleme u našem društvu, već i neke univerzalne probleme.
Kada bismo se svi digli, kada bismo bojkotovali i za novu zgradu Gradskog pozorišta, i kada bismo se bunili zbog svih drugih stvari koje se dešavaju pred nama, pitanje je kakvo bi bilo naše društvo i kojim putem bismo išli.
Ali, to je koeficijent naše inteligencije i, nazovite to, koeficijent našeg morala-.
Ćatović naglašava da je zadatak pozorišta da “uperimo prstom ka stvarima koje se dešavaju, pa i u pozorištu. Pozorište postoji da postavlja pitanja, da zapita i da, možda, nekad umije da da odgovore na ta pitanja”.
Otud i njegovo obećanje: “Mi nećemo prestati da radimo ono što najbolje znamo da radimo!”.
Jer, pozorište zaista umije da otvori pitanja, da ukaže na probleme, da se naruga našim nespretnostima, ali i da prepozna i pohvali vrijednosti.
I sve to čini slikajući stvarnost kao u "Bolivudu" kroz spajanje naizgled nespojivog: poetike Petra II Petrovića Njegoša i estetike bolivudskog filma, svakodnevice prodavnice mašnica i radnika koji simbolizuju rutinu i preživljavanje, sa uzvišenim svijetom bitaka, ideja i junaka kojima su inspirisana Njegoševa djela.
Još jednom treba reći: Gradsko pozorište, koje producira predstave za djecu i odrasle, među njima i sjajne kakve smo gledali u Herceg Novom, nema svoju kuću.
Nema je ni deceniju i po nakon prinudnog iseljenja iz Burovine, niti Hercegnovsko pozorište, koje je osnivač i sada sa Herceg Festom koproducent HAPSa, koji i ove godine zaslužuje odlične ocjene.
U prva četiri dana festivala u Dvorani PARK HAPSovi programi privukli su 1.000 posjetilaca različitih uzrasta.
Uz dvije predstave, Bolivud i Kosovski ciklus Narodnog pozorišta u Prištini koja je imala i matine reprizu, organizovana je, kao specijalitet HAPSa disko žurka Old School Disco Party.
Plesni podijum, novi prostor za buđenje ritma i sjećanja, bio je ovog puta u foajeu Dvorane Park, dobro “preuređenom” u disko klub osamdesetih.
Ove sedmice na HAPS-u:
Lutkarske predstave Ivica i Marica i Crvenkapa 7. i 8. aprila, potom “Tvrđava” prema remek djelu Meše Selimovića, italijanska produkcija.
Počinje HAPSić
Pozorišne predstave za najmlađu publiku su bez sumnje podsticaj dječijoj kreativnosti i mašti, ali i pedagoški i emocionalni vodič.
Zato s punim povjerenjem organizatori HAPSa upućuju još jedan poziv koji se ne odbija: dovedite svoje mališane na HAPSić, a sa njima će biti oni koji znaju kako se pričaju priče: glumci Pozorišta mladih iz Novog Sada. Predstave "Ivica i Marica" u utorak 7.04. i "Crvenkapa" 8.04. počinju u Dvorani Park u 18 sati.
Pozorište mladih Novi Sad ima scenu za djecu i večernju scenu, velike hitove poput mjuzikla Kosa, Tri musketara, Dok te ja hranim i oblačim i predstave nagrađivane na festivalima širom planete.
Organizatori su međunarodnog festivala pozorišta za djecu i mlade Novosadske pozorišne igre.
U prvoj selekciji ovog festivala učestvovalo je hercegnovsko originalno Carevo novo odijelo, kao jedina predstava iz Crne Gore.
Podsjetićemo na podatak iz HAPS žurnala (prošlogodišnje jubilarno izdanje): ovo pozorište je prvo koje je dobilo Plaketu “Miloš Šami” 2001. godine za predstavu “Komadić” u režiji Emilije Mrdaković Mačković.
Tada je o toj nagradi razmišljao žiri, slijedeći Šamijevu estetiku i poetiku vrsnog glumca, reditelja i pozorišnog pedagoga koji je nekoliko godina radio u Herceg Novom sa amaterima i utro im put do velikog broja nagrada na festivalima širom nekadašnje Jugoslavije.
- Tagovi:
- Herceg Novi
- Festival
- Teatar
- HAPS
.jpg)
 (1) (2).png)
