Čedomir Ratković: Ulica od Rapa
Izvor, foto. Bar info
Autor: Čedomir Ratković
Ako vas put nanese na barski Veliki most, nastavite Ulicom Mitra Ratkovića prema Mirovici, i tu, na pola puta sa lijeve strane, počinje čuvena Ulica od Rapa, koja to ime nosi više od jednog vijeka.
Rap je, kao i Držak, dio sela Bartula. Kako je dobio ime, ne zna se pouzdano, ali vjerovatno po izvoru Rap koji se nalazi na kraju ulice.
U narodu riječ “rap” označava kamenito zemljište, a izvor Rap i izvire iz takvog kamenitog zemljišta.
U Rapu postoje tri izvora: Filipova voda, Karakaš i Rap. Sva tri su ljeti skromne izdašnosti i nalaze se u nizu, što upućuje na zaključak da potiču sa istog izvorišta.
Filipova voda i Karakaš dobili su imena po vlasnicima imanja na kojima se nalaze.
Izvor Rap, smješten na samom kraju Ulice od Rapa, služio je potrebama mještana i dijela Tombe.
Tokom ljeta, kada bi presušivao, nije mogao zadovoljiti sve korisnike, pa se dešavalo da po dvadeset ili trideset ljudi čeka svoj red.
Ipak, tu nikada nije bilo dosadno – izvor je bio svojevrsno pozorište na otvorenom, mjesto gdje su se smjenjivali razgovori, šale i pjesme. Mi mlađi smo samo slušali, i učili od starijih.
Moja majka Neda slala nas je na izvor najmanje dva puta dnevno. Ta voda služila je za piće i kuvanje.
Sjećam se – nosili smo dvije iste emajlirane kante i donosili sa izvora izuzetno pitku i zdravu vodu.
Na tom izvoru dogodio se, nažalost, i jedan tragičan događaj početkom dvadesetih godina prošlog vijeka.
Grupa jugoslovenskih vojnika zastala je da se odmori i osvježi, kada je iz zasjede na njih otvorila vatru grupa komita Sava Raspopovića.
U tom trenutku tu se zateklo i nekoliko mještana. Nastala je panika, vojnici i civili su bježali. Jedan vojnik je poginuo, a nekoliko ih je ranjeno.
Među civilima lakše je ranjena Filomena Petrovica Ćetković, kojoj je metak odnio dio tjemene kože zajedno sa pramenom kose.
Sredinom prošlog vijeka u Rapu su živjele brojne porodice: Kraine, Ratkovići, Marđokići, Đinđinovići, Krstajići, Jovovići, Ćetkovići, Popovići, Đerkovići, Divanovići, Čarapići, Raičevići, kao i podstanari Brankovići, Masoničići, Vugdelići, Arambašići i Nikezići.
Iznad Rapa nalazi se lijep vidikovac — Londža. Tu smo se često okupljali, naročito na praznik Prvi maj.
Iznad Londže uzdiže se crkva Svete Neđelje, sa grobljem. Crkva je teško stradala u zemljotresima 1905. i 1979. godine, jer se nalazi na samom rasjedu, zbog čega je izložena razaranjima.
Nakon zemljotresa 1979. godine obnovljena je prema savremenim standardima. Jedino zvono na crkvi dar je porodice Ratković iz Rapa.
Zanimljivo je da je Ulica od Rapa bila uređena i kaldrmisana još prije jednog vijeka, zahvaljujući mještanima kapetanu Vasilju M. Dabanoviću i trgovcu Franu Ćetkoviću.
Bila je omiljeno izletište mnogih Barana.
Rap i Bartula odlikuju se posebnom mikroklimom, koja se smatra jednom od najpovoljnijih na Balkanu.
Rođen sam u Rapu prije više od devet decenija. Djetinjstvo sam proveo u igri sa braćom i sestrama i brojnim drugovima po Rapu i Bartuli.
Volio sam da lovim praćkom, zatim malokalibarskom puškom – flober, a kasnije i očevom lovačkom puškom kalibra 16. Tako sam dobro upoznao i padine Lisinja.
Danas, već više od šest decenija, živim pored mora na Žukotrlici. Ipak, češće sam išao na kupanje nekad, kao mladić iz Rapa.
Moje misli i snovi uvijek se vraćaju ranoj mladosti i Rapu.
U to vrijeme skromnosti i oskudice, djeci nije trebalo mnogo – šahovska garnitura, krpena lopta i druženje na ulici bili su sasvim dovoljni.
Mnogi od njih, samo dvadeset godina kasnije, postali su ljekari, inženjeri, pravnici, agronomi, profesori, pa i doktori nauka.
Petkom je bio pazarni dan u Starom Baru. Kao djeca, sa radoznalošću smo posmatrali kolone seljaka iz Vladimira, Mrkojevića i Zaljeva koji su na konjima i magarcima hitali na Pazar.
Zanimljivo je bilo gledati sve te umorne ljude, kao i konje i magarce natovarene obično drvima, žitom i drugom robom, kako u tišini prolaze.
Usput smo ih zadirkivali pitanjem: “Pošto su drva?”. Oni bi nam uljudno odgovarali: “Pogođena su“ ili “Ufaćena su”, znajući da se šalimo.
Danas, nažalost, moje poratne generacije više nema među nama. Ostalo je sjećanje na te ljude koji su prošli kroz obnovu i dali veliki doprinos novoj Jugoslaviji.
I na kraju – ili možda na početku – na jednoj svadbi u Rapu upoznao sam djevojku koja mi je odmah zapala za oko.
Rekao sam svom drugu Vasku Jovoviću da će jednog dana biti moja žena. Tako je i bilo.
U maju 1964. godine vjenčao sam se sa Olgom Aleksić sa kojom i danas živim u srećnom braku, okružen brojnom porodicom.
- Tagovi:
- Bar
- Stari Bar
- Čedomir Ratković
.jpg)
 (1) (2).png)