Bar, Crna Gora
2 Mar. 2026.
post-image

Ulcinj: Zabrinjavajući nedostatak fizičke aktivnosti djece

Izvor, foto; Radio Ulqini-Ulcinj

Autorka: Arjona Resulani

U vremenu kada nauka i medicina svakodnevno potvrđuju da je fizička aktivnost jednako važna kao matematika ili jezik za zdrav fizički i mentalni razvoj djeteta, realnost u osnovnim školama u Ulcinju predstavlja zabrinjavajuću sliku.

Iako zakon predviđa fizičko vaspitanje kao predmet ravnopravan sa ostalima od prvog do devetog razreda, njegova primjena ostaje talac infrastrukture i institucionalne volje.

​U osnovnoj školi "Marko Nuculović", direktor Dul Asllani svjedoči o svakodnevnoj borbi za održavanje sportske aktivnosti.

U nedostatku prave sale, učenici su primorani da vježbaju u dvorištu ili na igralištu.

 Ipak, ono što ostavlja utisak je upornost: kada je loše vrijeme, nastava se seli u hodnike, a čak se i ritmičke vježbe izvode unutar učionica.

 Ovdje se fizičko vaspitanje u nižim razredima održava tri puta sedmično, razumijevajući vitalni značaj koji kretanje ima za njihov rast.

​Osnovna škola "Bedri Elezaga" u tom pogledu služi kao pozitivan primjer gdje se, prema riječima direktora Mustafe Bardhija, nastava fizičkog vaspitanja redovno održava za sva odjeljenja.

​U školi "Maršal Tito", pomoćnik direktora Isa Kraja potvrđuje da se fizičko vaspitanje redovno održava za prvi i drugi razred, ali priznaje zabrinjavajuću činjenicu: ponekad se ovaj predmet zamjenjuje muzičkom kulturom.

Iako je umjetnost važna, nameće se pitanje: može li pjesma zamijeniti biološku potrebu sedmogodišnjeg djeteta za trčanjem i razvijanjem motoričke koordinacije?

​Najkritičnija situacija je u osnovnoj školi "Boško Strugar". Ovdje su naši najmlađi – učenici prvog i drugog razreda – potpuno lišeni fizičkog vaspitanja zbog nedostatka sale.

U uzrastu kada je fizička aktivnost neophodna za razvoj kostiju, mišića i mentalnog zdravlja, ova djeca ostaju zatvorena u učionici po 4 do 5 sati neprekidno.

Oni tamo čak i objeduju, bez mogućnosti da izbace energiju ili udahnu svjež vazduh, pretvarajući nastavni ambijent u statičan prostor koji šteti njihovom procesu rasta.

​Nedostatak fizičke aktivnosti kod djece nije samo "jedan čas manje". To se prenosi u:

​-Rizik od deformiteta kičmenog stuba;

​-Pad koncentracije kod drugih predmeta;

​-Povećanje stresa i nedostatak socijalizacije kroz igru.

​Vrijeme je da institucije shvate da fizičko vaspitanje nije "luksuz" ili "slobodan čas", već moralna i zakonska obaveza prema novim generacijama.

Naša djeca zaslužuju da trče, a ne samo da sjede.