Femić: Policijski posao zahtijeva moralni integritet, hrabrost i nepristrasnost
Izvor, foto: Bar info
Autorka: Autor: Vjera Knežević Vučićević
O prvim profesionalnim koracima, ali i velikoj odgovornosti koju nosi uniforma, kako izgleda kada mlad čovjek odluči da služi zajednici i koliko je snage potrebno da se izabere poziv koji traži disciplinu, empatiju i odlučnost, u emisiji “Sunčanom stranom ulice” Radio Bara razgovarali smo sa mladom policijskom službenicom, Andreom Femić.
Na početku ću Vas zamoliti za kratko, lično predstavljanje.
-Rođena sam u Bijelom Polju, imam 26 godina. Osnovne studije sam završila u Podgorici, na Univerzitetu Donja Gorica, smjer Nacionalna bezbjednost, a specijalističke u Baru, na Poslovnom menadžmentu.
Odluka da iz male sredine dođem da radim u primorskom gradu, bila je izuzetno svjesna i motivisana velikom željom za profesionalnim razvojem, jer smatram da ću ovim korakom steći više iskustva, raditi na zahtjevnijim situacijama i ojačati pofesionalne sposobnosti.
Ovo Vam je prvi radni odnos – kakav je osjećaj obući uniformu prvi put?
-Tako je. Mogu Vam reći da je to za mene bio veoma poseban trenutak ali, istovremeno i spoznaja da preuzimam veliku odgovornost.
Samim tim što oblačim uniformu, osjećam ponos jer je ispred mene ozbiljan zadatak, s obzirom da predstavljam državu, instituciju i, prvenstveno, zakon.
Svjesna sam da uniforma simbolizuje rad, sigurnost i povjerenje građana, a to, zaista, nije nešto što se olako nosi.
Šta Vas je presudno motivisalo da izaberete baš poziv policijske službenice?
-Imam potrebu da radim posao koji ima jasnu i određenu svrhu, a oduvijek sam željela da konkretno doprinesem sigurnosti društva.
Osim toga, željela sam da budem dio sistema koji funkcioniše na nekoj hijerarhiji i principima reda, poštovanja i integriteta i da svojim radom doprinesem povjerenju građana u instituciju.
Policijski poziv podrazumijeva direktnu odgovornost za bezbjednost ljudi, a pritom mnogo volim dinamiku i odgovornost angažmana gdje se odluke donose brzo, ali veoma promišljeno.
Smatram da je ovo profesija koja traži karakter, disciplinu i hrabrost.
Da li želja da budete policajka datira od ranih godina ili je to bila zrela, promišljena odluka? Možda, je u pitanju splet okolnosti?
-Od malena su moje ambicije bile usmjerene ka tome, uvijek sam voljela da pomažem ljudima kojima je pomoć bila potrebna.
Od kada znam za sebe bila sam zaštitnički nastrojena prema slabijim i željela da budem neko ko doprinosi sigurnosti drugih.
Kod mene je prisutan snažan osjećaj za pravdu, a sazrijevajući sam podrobno analizirala svoje sposobnosti, karakter, vrijednosti…
Shvatila sam da se prepoznajem u ovom sistemu koji i zahtijeva rad, odgovornost i, prije svega, moralni integritet.
To su razlozi zbog kojih mogu reći da početna motivacija datira još od djetinjstva, dok je krajnja odluka donesena vrlo zrelo i promišljeno.
Kako je porodica reagovala kada ste saopštili da želite da radite u Policiji?
-Svojoj porodici dugujem veliku zahvalnost jer za sve što jesam, u velikoj mjeri, su oni zaslužni. Uvijek su bili puni podrške i razumijevanja.
Upravo su me vrijednosti kojima su me najbliži učili, podstakle da napredujem i ostvarujem ciljeve do kojih mi je stalo.
Naravno, kada sam saopštila da želim da se bavim policijskim poslom, postojala je doza brige kod njih. To je razumljivo, jer je ovo odgovoran, zahtjevan poziv.
Slijedi policijska obuka. Šta ona podrazumijeva i kada bi trebalo da počne?
-Precizne informacije još uvijek nemam, ali znam da policijska obuka traje tri mjeseca i da se realizuje u Danilovgradu.
Obuhvata teorijski i praktični dio, obuku za oružje, ali i ostale segmente koji se tiču pripreme za dobrog policijskog službenika.
Koliko je važna psihološka priprema za ovaj posao?
-Veoma je važna, jer policijski službenik mora da zadrži smirenost u konfliktnoj situaciji, kakva god da ona jeste, mora da ostane pribran i racionalan.
Takođe, jedna od ključnih stvari je i da emocije svede na minimum, jer one ne smiju upravljati odlukama, a obaveza je i da ostane nepristrasan.
Samokontrola, koncentracija, racionalno razmišljanje i nepristrasnost su ključ profesionalnog postupanja.
Jeste li imali mentora i koliko znači podrška iskusnijih kolega?
-S obzirom da sam početnik, da sam mlađi policijski službenik, i te kako.
Zajedno, kroz njihova iskustva, sugestije, primjere, zaista dosta učimo i mogu reći da nesebično prenose znanje na nas mlađe, koji tek treba da zaplovimo tim profesionalnim svijetom.
Stoga, veliku zahvalnost dugujem svim kolegama.
Imala sam sreću da 2024. godine obavljam pripravnički staž u sektoru Kriminalističke policije u Baru, što je bilo prelijepo iskustvo i razlog donošenja odluke da se vratim ovdje.
Trenutno radim na poslovima Dežurne službe koju doživljavam kao „srce“ Uprave policije, jer sa njom sve počinje i sve se završava.
Koje osobine smatrate najvažnijim za jednog dobrog policijskog službenika?
-Po mom mišljenju, na prvom mjestu jeste moralni integritet. Slijede odgovornost, odlučnost, samokontrola, kao i, izuzetno bitne, komunikacione vještine.
Dakle, cijeli spektar osobina.
-Tako je. Ono što je, takođe, veoma važno je da policijski službenik mora da ostane nepristrasan, jer je zakon jednak za sve bez izuzetka, mora biti pravedan, ali i dosljedan.
Koliko je danas izazovno biti žena u uniformi? Da li je pripadnicama nježnijeg pola teže – ili je to u današnje vrijeme već prevaziđena tema?
-Izazovi svakako da postoje, ali profesionalizam ne poznaje pol, standardi su isti za sve.
Smatram da je za žene u bezbjednosnom sektoru otvoreno mnogo više prostora nego ranije, a dobro je što se rezultati mjere isključivo cijeneći rad i sposobnosti.
Uniforma uklanja razlike, dakle, ostaje samo odgovornost, volja za radom i lični integritet.
Osjećate li da se percepcija javnosti prema policijskim službenicama mijenja?
-Vjerujem da se mijenja i, koliko mogu da vidim, mijenja se pozitivno. Građani sve više prepoznaju profesionalnost i posvećenost prema ovom poslu.
Kažete da nema stigme, a smatrate li da žene donose drugačiju energiju i pristup u policijski posao i je li to dobro za posao policije?
-Individualno je, jer se sve osobe karakterno razlikuju i imaju drugačiji pristup.
Ali, ono što želim da istaknem je da žene pokazuju izraženije komunikacijske sposobnosti i vještine, što je za ovaj posao vrlo bitno, pa je u tome, u određenim situacijama, njihova prednost.
Koliko je povjerenje građana važno za uspješan rad Policije?
-Ovo je vrlo bitno i dobro pitanje. Hvala Vam što ste ga postavili. Povjerenje građana je zapravo temelj našeg rada, jer je bez međusobnog povjerenja teško graditi bezbjedno društvo.
Kada građani vjeruju u institucije, izraženija je spremnost da sarađuju, da prijave problem i budu partneri u očuvanju reda.
Šta biste poručili mladim ljudima koji možda imaju predrasude prema ovom pozivu?
-Mladima bih poručila da policijski poziv nije stereotip, već je kompleksna i vrlo odgovorna profesija koja traži hrabrost, znanje i moralnu čvrstinu.
Onima koji razmišljaju o ovom pozivu, preporučujem da se informišu i da budu spremni na ozbiljan rad i veliku odgovornost, a pritom budu svjesni da je ovo veoma častan i human posao.
Kazali ste da ste trenutno angažovani u Dežurnoj službi, a jeste li već imali situaciju sa terena koja Vam je ostala u posebnom sjećanju?
-Nemam konkretnu situaciju koju bih izdvojila, jer svaka intervencija donosi određenu težinu.
Svakako bih pomenula da poseban pečat ostavljaju situacije kada se spriječi neki ozbiljni problem i kada se pruži zaštita osobi koja je ugrožena i u strahu.
U takvim trenucima osjetim da ovo što radim ima veliki značaj.
Pretpostavljam da mislite na žrtve porodičnog nasilja?
-Da, prije svega, mislim na njih.
Gdje sebe vidite za pet ili deset godina u ovom poslu, koja je Vaša profesionalna ambicija?
-Vidim sebe kao profesionalca sa lijepim i dobrim iskustvom, koji je prošao brojne dodatne obuke i specijalizaciju u određenoj oblasti rada.
Cilj mi je da se konstantno usavršavam, da radim na sebi, doprinesem unapređenju službe i, možda, budem mentor mlađim kolegama koji se odluče za ovaj poziv.
Šta za Vas znači služiti zajednici?
-Za mene je to staviti zakon i bezbjednost građana ispred ličnih interesa – biti dostupan, nepristrasan i odgovoran službenik.
To je obaveza koja traje ne samo tokom radnog vremena, već 24 časa dnevno.
Niste Baranka po rođenju, ali već duže živite ovdje, pa ste postali sugrađanka. Kada skinete uniformu, kako se opuštate i „punite baterije“, jeste li se uklopili u grad i okruženje?
-Vrlo lijepo. Pomenula sam da sam prije stalnog radnog angažmana živjela ovdje i obavljala stručno usavršavanje.
Važno je da se pronađe balans, jer obavljam izuzetno težak posao – kako psihički, tako i fizički.
Nastojim da uskladim obaveze i slobodno vrijeme koje provodim sa prijateljima, fizički sam aktivna, odem do porodice.
Tokom sati bez obaveza, trudim se da se odmorim i mentalno i fizički. Volim more i mnogo mi prija, pa „baterije punim“ šetnjom pored mora-.
- Tagovi:
- Uprava policije
- Bar
- CB Bar
.jpg)