Milivoj Slaby: Boka je dar od Boga
Izvor, foto: Radio Tivat
Autor: Dragan Popadić
Gost Radio Tivta bio je svestrani umjetnik Milivoj Slaby.
Krajem godine on je u Tivtu i Kotoru održao promociju svoje knjige “Bokeška antologija” koja je izazvala veliku pažnju javnosti:
-Uradio sam Antologiju koja nosi moj životni put. Ja sam u 18. godini napisao prvu kompoziju. Bila je to ljubavna pjesma.
Stvorena je jedna velika energija, ljubav prema muzici. Uspio sam da uokvirim ovom Bokeškom antologijom moj život. Dao sam mu ram.
Sve što sam radio na muzici sad je u knjizi. I mislim da se vidi ta moja ljubav prema muzici i poeziji. To su moje autorske stvari. Drago mi je da su bile lijepe promocije u Tivtu i Kotoru.
To je dar od Boga. Ja sam rođen na Veliku Gospu, i ima nešto što me spaja sa Univerzumom. Ja sam iz Univerzuma dobio kompletnu informaciju svoje ljubavi prema Boki i muzici.
Svake noći vidim lik koji mi kaže: Milivoje piši, ti si ovo zaslužio. I tad sam shvatio da sam dobio dar od Boga. I dižem se noći, uzimam papir i pišem.
I tako je nastala kompletna moja poezija. Nisam samo ja to doživio, postoje i drugi ljudi sa kojima sam o tome razgovarao. A onda sam to pretočio u kompoziciju.
Važna je i upornost koju Univerzum prepoznaje. I on ti podari i vrati sve blagodeti ovog svijeta. Nama je to i u porodici. Moja kćerka Edita je talentovana pjevačica.
To se vidjelo još kad je bila mala. I supruga je talentirana. I moj otac. On mi je kupio prvu gitaru. A sada spremam Antologiju 2.
Biće dosta ljubavnih pjesama, pjesama o Perastu, Kotoru, Bokeškoj mornarici, o svecima. Ima dosta materijala, praktično sam je završio. I biće još bogatija. I uvijek Boka.
Ja sam se rodio na pjeni Boke, u Bijeloj. Kad sam imao godinu dana roditelji su prešli iz Bijele u Tivat. Slaby su inače, porijeklom Česi.
Prađed je došao u Boku i tu se zaljubio u Eleonoru. Ovdje je zasnovao porodicu i tako je počela naša veza sa Bokom. Boka je riznica, dar od Boga-kaže Slaby.
Milivoje se sjetio svojih muzičkih početaka:
-Orkestar sam osnovao 1969. Zvao se Osvajači – Invaders. I svi su nas voljeli. Godilo nam je to.
Bila je tu moja sestra Vesna, Milenko Krstović, Marijan Mikša, Željko Sindik, Mario Bakalbašić. Mario je imao sjajan glas. Bio je pravi roker.
Tako smo donijeli nešto novo, a Mario je tome dao veliki doprinos.To je bila družina. Mi smo se družili, pričali, pjevali. Slušali smo pjesme na radiju i skidali.
Ja sam ih skidao, i već sjutra veče mi smo ih izvodili. Ja tad pišem kompoziciju Bambolina. Postojali su tad i Teodosi, dakle dva sastava u Tivtu. Prosto nevjerovatno.
Oni su za nijansu bili bolji. Bili su bolji u instrumentima. Ali, mi smo bili solidan sastav. Nastupali smo u Kotoru, u Škaljarima, Gradiošnici, Krtolima,. Prčanju, Stolivu, Bijeloj.
Posle je omladinska organizacija nabavila instrumente i nama su ih pozajmljivali. I morali smo biti dobri-ističe Milivoj Slaby.
On je poznat kao čovjek koji voli i poštuje druge ljude:
-Nema idealnog čovjeka na svijetu. Zato trebamo praštati. Posebno oko Božića. Umjetnici to osjećaju bolje nego ostali. Umjetnici su osjetljive duše. I daju lijepe riječi, drage riječi.
Iz srca. Prosto umjetnik ne može biti loš čovjek. Kroz poeziju izražavamo svoju ljubav. Ljude treba poštovati. Inače, ja se bavim i hortikulturom. Imam moje Mažinske vrtove.
To je moj kutak, mali raj. Sad je prerastao u vrtove. Moja porodica to pažljivo gaji. To je naša zahvalnost što živimo u Mažini, Boki, najljepšem kutku na svijetu.
Ja pravim i amfore. Mnogi misle da su iz mora izvađeni. Približavamo se Prirodi, ali nikad je nećemo stići.
Prirodu treba voljeti i paziti-poručuje Slaby koji za dobio posebno priznanje od Opštine Tivat i uručeno mu je na svečanoj sjednici lokalnog Parlamenta:
-Dobio sam vrijedno priznanje od Opštine Tivat. Prijatno sam iznenađen. Vjerovao sam da ću dobiti Novembarsku nagradu. Ovo nije ono najveće priznanje,. Ali ja sam zahvalan.
Jednog dana možda ću dobiti i to najveće priznanje. Ja nisam radio da dobijam nagrade. Jednostavno ostavio sam trag u vremenu.
A to ostaje za vjeke vjekova-naglasio je Milivoj Slaby.
