.jpg)
Nikola Vlahović: Život je plovidba
Izvor: Pobjeda
Autor: Milovan Marković
Foto: Naslovna privatna arhiva
Život pomoraca oduvijek je enigma skrivena iza horizonta, raspeta između kopna i mora, stvarnosti i mita, talasa i bonace, palube i potpalublja…
Dokolica, iako rijetka, dragocjena je i čini važan segment plovidbe. To su oni trenuci kada se more i misli umire, a život stane u špil karata, šoljicu kafe ili čašicu ruma.
O tome, kao i o svakodnevici savremenih moreplovaca, govori Nikola Vlahović, urednik portala Pomorstvo, prve specijalizovane platforme za pomorstvo u Crnoj Gori
U razgovoru za Pobjedu on otkriva kako danas izgledaju život i razonoda pomoraca – između tehnologije, tradicije i vječne čežnje za rodnim krajem.
Iz iskustva članova vaše porodice, koja ima dugogodišnju pomorsku tradiciju, ali i brojnih intervjua koje ste radili sa pomorcima, kako danas izgleda njihov život na brodu? Koliko su se promijenili načini razonode na brodu u odnosu na vremena kad su se, u dugim plovidbama, pomorci družili uz gitare i pjesmu, jelo i piće, karte i beskrajne priče iz rodnog kraja?
-Život pomoraca na brodu tokom plovidbe mnogi i danas vide stereotipno. On se u velikoj mjeri sada razlikuje od onog tradicionalnog, kakav je bio tokom 20. vijeka i ranije.
Razlog su nove tehnologije, brže vrijeme transporta i kraće trajanje boravka na morima i okeanima.
Foto: Arhiva Feral.bar
Takozvani vijađ, odnosno vrijeme plovidbe tokom trajanja ugovora, danas je prosječno šest mjeseci, dok je ranije bio i znatno duži.
Internet je omogućio svakodnevnu video-konekciju sa članovima porodice i prijateljima.
Odnedavno brodovi se sve masovnije povezuju sa Starlink satelitom koji omogućuava bržu i efikasniju komunikaciju na svim kontinentima.
Pomorci ne borave isključivo u svojim kabinama nakon radnog vremena.
Druženja su i u zajedničkim prostorima za boravak, tokom obroka, pauza ili u vrijeme čekanja na utovar tereta.
Današnji socijalni život pomoraca kombinacija je klasičnog socijalnog života na brodu i vremena koje oni provode u svojim kabinama, gledajući filmove, prateći vijesti, „surfujući“ internetom, čitajući...
Razlika između nekadašnjeg i sadašnjeg života pomoraca na brodovima uočljiva je zbog „pomjeranja“ na sajber prostor.
Slobodno vrijeme pomorci u ovom vijeku sigurno provode kvalitetnije nego ikada ranije.
Savremeni brodovi su opremljeni digitalnom tehnologijom koja obavlja dobar dio poslova za koje je ranije bila potrebna brojnija posada. Time je i broj slobodnih sati povećan.
Faktor digitalizacije, a u perspektivi i autonomna plovila, smanjiće broj pomoraca na brodovima još više, pa će ih neka njihova nova znanja i kompetencije voditi u pravcu operative, upravljanja sistemima na plovilima i sl.
Naravno, pomorac će i dalje ostati ono što jeste, čak i kada veći dio upravljanja prekookeanskom plovidbom bude vođen „daljinski“.
Stariji pomorci sa kojima sarađujem još pamte kako je izgledala nekadašnja posada i druženje kad su se prelazile hiljade nautičkih milja znatno sporije nego danas.
Bila su to svojevrsna bratstva, stvarana su vječna prijateljstva. Toga i dalje ima. Život pomoraca na brodu tokom slobodnog vremena i dalje je fokusiran na socijalizaciju.
Kad tome dodamo da su danas sve posade internacionalne, onda je to i upoznavanje različitih kultura i navika.
„Bokeze“, unikatni špil karata za briškulu i trešetu, inspirisan simbolima i nasljeđem Boke Kotorske, foto: Miloš Samardžić
Zašto nam je život pomoraca i dalje pomalo misteriozan ili potpuno nepoznat?
-Postoje najmanje dva razloga.
Današnji pomorci su, žargonski rečeno, ostvareni ljudi koji su se za ovu profesiju školovali, „vidjeli svijeta“, putuju morima i okeanima, upoznaju različite kulture, govore strane jezike, upravljaju složenim sistemima, zarađuju pristojan novac i imaju zajedničku karakteristiku: skromni su i povučeni.
Ne vole pretjerano isticanje u javnosti i okrenuti su svojoj privatnosti, porodicama i prijateljima. S druge strane, najbolji su čuvari rodnog kraja i svojih tradicija.
Većina pomoraca, kako mlađih, tako i starijih, ima takav profil ličnosti.
Ipak, stoji činjenica da su, bez konkurencije, najzabavnije društvo kad se „otvore“ i prepoznaju u drugima srodnu dušu.
Razlog zašto život pomoraca nije dovoljno ili nikako poznat crnogorskoj javnosti je i odnosu svih dosadašnjih administracija i birokratija prema pomorstvu uopšte.
Opštepoznato je da su pomorci upravo bili ti koji su u Boku donosili razne kartaroške igre iz dalekih krajeva svijeta. Da li su one i dalje omiljena razonoda među pomorcima?
-Svakako da toga ima, ali znatno manje nego nekad.
Čuvene igre briškula i trešeta, koje se igraju kartama „italijankama“, kako ih poneko još naziva, preživjele su čak i četvrtu industrijsku revoluciju (digitalno doba), pa su i dalje omiljena zabava pomorcima sa mediteranskog dijela Crne Gore.
To je neka vrsta lokalnog tradicionalnog načina da se u slobodnom vremenu dođe do dinamične međusobne komunikacije.
Da li se igralo „za ozbiljno“, za neku simboličnu nagradu, ili samo zbog dobre atmosfere?
-Ranije, u staroj bokokotorskoj tradiciji, dok se igralo „na karte“, u svakoj kući bilo je onih dva špila neophodnih za briškulu i trešetu.
Igralo se i u kafanama, uz dosta vina, šale i navijanja sa susjednih stolova. To je bila prije svega društvena igra, a malo ili nimalo hazarderska.
Sa „kockarskom psihologijom“ nije imala mnogo dodira. To je bila stvar kulture i tradicije pomoraca.
Ono što je među njima bilo - ostaje među njima. Ili, jednostavnije: ono što se desilo na brodu - ostaje na njemu.
Ta bliska zajednica, okrenuta sebi vjekovima zbog očuvanja svog društvenog bića, strogo je pazila da je ne razaraju i dijele čak ni hazarderski nagoni pojedinaca.
Foto: Crnogorska plovidba
Zato su briškula i trešeta neka vrsta društvene distance od loših navika, jer kad su pomorci u pitanju očuvanje zdravog duha i društvene etike predstavljao je uvijek primarni zadatak na brodu.
Koliko uopšte socijalni život na brodu znači posadi zbog povezivanja, druženja, skretanja (negativnih) misli tokom vremenskih neprilika na otvorenom moru, ali i napornog rada u smjenama i neizvjesnosti koje more (do)nosi?
-Sva iskustva naših pomoraca i nekad i danas govore da je ključni faktor uspješne plovidbe zdrava atmosfera među posadom.
Danas je to znatno drugačije nego ikad ranije, jer su i neka pravila života definisana ugovornim obavezama, koje svaki pomorac potpisuje, a postoje i ona nepisana koja svako poštuje.
Tu je naravno i hijerarhija, od zapovjednika i oficira prema nižim rangovima, gdje postoje ustanovljene relacije. Ti odnosi nijesu strogi vojnički.
Mudar kapetan broda uvijek će svoju posadu učiniti bliskom.
Današnje posade su internacionalne, sastavljene od ljudi sa različitih kontinenata.
Kad se nađu na brodu, mjesecima zajedno u ograničenom prostoru i zajedničkom zadatku, odmah se vide karakteri ličnosti.
Tad prestaju bilo kakva pitanja o vjeri, naciji, rasi, ideologiji, a ključan postaje karakter čovjeka i njegov ljudski potencijal.
Kad se takvo „bratsko“ iskuje u dobrom i lošem, onda je i zabava među posadom, za vrijeme slobodnog vremena, prirodan slijed događaja.
Kako izgleda slobodno vrijeme pomoraca kad brod uplovi u luku koja nije njihova matična?
-Pomorci su svjetski putnici. Iskrcaji u lukama i privremeni boravci posebna su atrakcija i izazov za svakog od njih. Tu se vide lične navike, potrebe, želje...
Jedno je čovjek na kopnu, a drugo na moru i brodu. Jedno je pomorac u matičnoj luci, a potpuno drugo u nekoj, recimo, pacifičkoj obali.
Tu se vide i male zajednice i jaki pojedinci, povučene ličnosti i oni temperamentni i znatiželjni ljudi.
Ipak, i tako različiti, na brodu su uvijek jedinstven tim - mala vojska koja radi po principu „svi za jednog jedan za sve“.
Taj momenat kad se pomorac iskrca sa broda, da provede neko vrijeme u stranoj luci, svako koristi na svoj način.
S obzirom da je vrijeme ukrcaja tereta danas sve brže, onda je i vremena za takva zadovoljstva sve manje.
Pomorske kompanije imaju svoje interese i one diktiraju slobodno vrijeme pomoraca.
Srećom, postoje i pravila Svjetske pomorske organizacije (IMO) o zaštiti prava pomoraca, pa ih se brodovlasnici moraju pridržavati.
Da li pomorci danas vode dnevnike sa putovanja, bilo u formi bilješki, pisama, fotografija ili digitalnih zapisa? Koliko im to pomaže da sačuvaju uspomene i prebrode duge periode odsustva od kuće?
-Brodski dnevnik je obaveza i nekad i sad. Jedan od najstarijih sačuvanih brodskih dnevnika iz naših krajeva je onaj koji je pisao kapetan Ivo Vizin od 1852. do 1859.
Pomorac iz Boke, koji je takođe i publicista, Predrag Kuzmanovski nedavno ga je izdao u vidu knjige sa slikama originalnog rukopisa i transkripcijom.
Tu su i druge vrste dokumenata koje prate plovidbu, njenu svrhu i efekte.
U privatnim arhivama starih pomoraca možete pronaći svega, počev od crno-bijelih fotografija sa plovidbi, pa sve do tzv. polaroid („brzih“ fotografija) iz svih (ne)znanih svjetskih luka.
Bilo je naših pomoraca u 20. vijeku koji su vodili svoje dnevničke bilješke. One se čuvaju u privatnim arhivama.
Po pravilu, to je uvijek zbir uzbudljivih detalja i životnih činjenica koje nadilaze svaku literaturu.
Portret Iva Vizina, čuvenog kapetana iz Prčanja koji je oplovio svijet, foto: Privatna arhiva
Kad saberemo dugotrajnu plovidbu, izolaciju, rad, kao i drugarstvo koje se rađa među posadom, što najviše drži pomorce „na kursu“ i čini da se iznova vraćaju moru?
-Bez ikakve dileme: jednom pomorac - uvijek pomorac. Čak i oni kojima je plovidbe dosta (i previše), podsvjesno čekaju na novi ukrcaj.
Odlazak na prvu plovidbu znači trajni odlazak u jednu sferu života koju može samo pomorac da objasni. Nijedan pomorac nije se isti vratio sa plovidbe.
Ta iskustva nadilaze sva druga na kontinentu. Odlazak u beskrajne daljine okeana i druge kontinente daje novi odnos prema svemu što je ostavio u rodnom kraju.
Iz tih daljina se vide svi prioriteti kao na dlanu: porodica, kuća, lični život, rodni kraj...
Kad pomorac čeka novi ukrcaj, već unaprijed se „isključuje“ iz te svakodnevice i podsvjesno je već na moru.
Mnogi pomorci su, nakon karijere, ostali vezani za pomorsku zajednicu.
Okupljaju se u svojim organizacijama, pomažu državnim institucijama da razumiju kakav je resurs more i kolika je privilegija imati „svoje more“.
Ako nešto o pomorcima treba znati - to je činjenica da je jedan dio njih zauvijek „otišao“ i ostao u dalekim lukama na drugoj strani planete.
Taj duh svjetskih ljudi, moćnih morskih vukova, vrijedan je svakog poštovanja i divljenja. Jedino oni znaju što znači kad se kaže da se „svijet dijeli na žive, mrtve i one koji plove“-.
