Koštanji: Šumski dragulj Krajine
Izvor, foto: Bar info
Autorka: Serveta Kacić
U srcu barske Krajine, gdje šume šapuću priče predaka, raste dragulj koji već stoljećima daruje život, utjehu i bogatstvo – koštanji.
Njihove visoke krošnje nadvijaju se nad zemljom poput zelenih svodova, a miris zrelog ploda u jesen budi sjećanja, otvara dušu i vraća čovjeka samome sebi, očarava svakoga ko ih prvi put posjeti, toliko da se svako poželi vratiti.
Taj pejzaž, bogat i moćan, ostavlja snažan utisak, gotovo kao da upija svakog ko mu priđe.
Krajina, poznata po svojoj surovoj ljepoti i netaknutoj prirodi, u jesen postaje dom jednoj od najljepših predstava koje priroda može ponuditi.
Dok se lišće pretvara iz tamnozelene u vatreno-zlatnu, bronzanu i smeđu, koštanji tiho dozrijevaju, skriveni u bodljikavoj ljusci, kao da čekaju pravi trenutak da poklone svoj dar ljudima.
Koštanj, čije stablo može dostići visinu i do 35 metara, stoji kao tihi svjedok vremena.
Njegov životni vijek broji stotine godina, a stariji primjerci, širokih debla i raskošnih krošnji, često djeluju kao čuvari šume – moćni, tihi, postojani.
U rano ljeto, cvjetovi koštanja mame pažnju. Muški, dugi i zlatnožuti, lelujaju na vjetru, dok su ženski manji, diskretniji, ali s aromom koja je magnet za pčele.
Taj jedinstveni miris, teško podnošljiv za neke ljude, neodoljiv je za one koji razumiju njegovu ulogu, pokretač života u košnicama.
Med od koštanja, taman i bogat, nosi u sebi ljekovitu snagu i karakter ove moćne biljke.
Koštanj nije samo lijep, on je vrijedan, hranljiv i svestran.
Njegov plod može se jesti pečen, kuvan, sušen, čak i mljeven u brašno, koje se nekad koristilo kao osnov za hljeb u vremenima gladi.
U ratnim i poratnim godinama, kada su trgovine bile prazne, a polja pusta, koštanji su bili hrana spasa, tihi saveznik preživljavanja mnogih porodica.
Ali oni ne daju lako svoje plodove. Berba je težak posao, koji traži rano ustajanje, rad u magli, pod kišom, na klizavim padinama.
Kada duva jugo, stabla se tresu – ne samo od vjetra, već i od ruku berača, koji nastoje ubrzati pad zrelih plodova.
Nakon toga, koštanji se slažu u gomile, čuvaju u svojim prirodnim omotačima, polivaju vodom i pokrivaju papratom – jer samo tako ostaju svježi, mirisni i ukusni.
Osim ploda, svaki dio koštanja ima svoju vrijednost. Sušeni listovi postaju čajevi koji liječe, pomažu kod astme, reume, visokog pritiska i srčanih problema.
Kora i cvijet nalaze svoje mjesto u tradicionalnoj medicini i prirodnoj kozmetici. Od njih se prave šamponi, melemi, Kreme za njegu tijela – spoj šume i zdravlja u jednoj bočici.
Drvo koštanja je plemenito i postojano.
U rukama starih majstora, ono se pretvaralo u crijep za kuću, u dječje kolijevke, bračne krevete, vangle za tijesto, kuhinjski namještaj, sanduke, korpe…
Neki od tih predmeta i danas krase domove, mirisom i oblikom svjedočeći o jednoj drugačijoj, sporijoj i smislenijoj svakodnevici.
Kao i svaka živa stvar, kostanji traže brigu. Da bi opstali, potrebno je čistiti šumu, prorjeđivati gustiš, orezivati bolesne grane i paziti da ravnoteža prirode ne bude narušena.
Jer kada se šuma čuva, ona vraća – plodom, zdravljem, ljepotom i osjećajem pripadnosti.
U eri brzine, betona i ekrana, koštanji Krajine, ostaju podsjetnik na sklad između čovjeka i prirode.
Oni nisu samo voće – oni su simbol otpornosti, nježnosti i snage jednog kraja i njegovih ljudi.
Berući koštanje, mi ne skupljamo samo plodove, skupljamo priče, uspomene i duh mjesta koje nas nikad ne zaboravlja.
Stari recept iz Krajine: Puding od koštanja
Koštanje peći, oljuštiti, staviti ih u šerpu za kuvanje, prekriti vodom i kuvati oko sat na laganoj vatri pod poklopcem.
Dodati šećer (po ukusu) kuvati još pet minuta i zgnječiti kašikom (u današnje vrijeme se koristi štapni mikser).
Puding je gotov, a dobra okolnost je i što, prema tvrdnji mnogih, koštanji nemaju glutena
