Aleksandar Dender: O misterijama koje prate Kotor više od dva milenijuma
Izvor, foto: Radio Kotor
Autorka: Nataša Jotić
Kotor, drevni grad na Jadranskoj obali ne prestaje da intrigira.
O njegovom porijeklu, imenu, prvobitnom položaju i ulozi kroz vjekove i dalje znamo zapanjujuće malo, ne zbog manjka interesa već zbog oskudnih izvora i još oskudnijih materijalnih dokaza.
Pod morem, u različitim slojevima vremena, možda se kriju odgovori na pitanja koja već vjekovima čekaju razjašnjenje.
Upravo o tim tajnama, od mitskog Acruviuma, do promjenjive linije obale, razgovarali smo sa inženjerom arhitekture i istraživačem kulturne baštine, Aleksandrom Denderom, koji se predano bavi prostornim i istorijskim slojevima Kotora i njegovog okruženja.
-Kotor jeste grad misterija, ali moram da naglasim da je i dan danas, ne govorim samo o povijesnim misterijama, govorim i o današnjim misterijama.
Kotor je velika misterija za ogroman broj naših građana, za ogroman broj naše djece koja ne poznaju grad, povijest grada, ne poznaju kulturnu baštinu grada.
Grad koji je tri puta upisan na listu UNESCO zaslužuje sasvim sigurno neku veću pažnju i veći interes, pogotovo što se tiče škola.
Škole bi morale da imaju neki obavezan predmet kojim bi izučavali nevjerovatno bogatu povijest i kulturnu baštinu grada-kazao je Dender.
Ističe, sama geografija Kotora krije važne tragove prošlosti.
Istočna obala Jadrana, uključujući Kotor, tone milimetar godišnje, dok se zapadna (italijanska) obala podiže istom brzinom.
Tokom dvije hiljade godina, Kotor je potonuo za oko dva metra, a brojni nalazi, posebno iz rimskog doba, sada se nalaze ispod nivoa mora, čineći istraživanje gotovo nemogućim.
-Međutim, postoji jako mnogo i drugih, posrednih dokaza, koji svjedoče o tome da je Kotor grad star sasvim sigurno preko 2000 godina.
Pisanih dokaza je, takođe, malo jer je Kotor u požarima, u zemljotresima, prilikom osvajanja gubio svoju građu-navodi naš sagovornik.
Dender objašnjava da je istraživao pet istorijskih tema koje je nazvao misterijama grada: Prva misterija- ubikacija, odnosno položaj prvobitnog Acruviuma, Druga - dvojno ime Acruvium - Kotor, Treća - datum dolaska moći Sv. Tripuna u Kotor, Četvrta - datum osnivanja Bokeljske mornarice i Peta misterija - prvobitni izgled katedrale Sv. Tripuna.
Jedna od ključnih tema je identitet i lokacija mitskog Acruviuma – naselja koje se u istorijskim izvorima pominje kao preteča današnjeg Kotora.
Postoje dvije glavne teorije: prema jednoj, Kotor je oduvijek bio na istom mjestu, dok druga smješta Acruvium između Budve i Tivta, u oblasti Solila.
Dender odbacuje drugu teoriju, navodeći da u Grblju i na Solilima nije pronađen niti jedan dokaz o postojanju urbanog naselja, već isključivo rimska poljoprivredna imanja – tzv. vile rustike.
Nasuprot tome, nalazi unutar današnjeg grada svjedoče o postojanju razvijenog rimskog grada: nadgrobna ploča rimskog ljekara iz II vijeka, kasnoantička nekropola sa novčićem cara Aurelija i temelji ranohrišćanskih crkvi.
Pleme Agravoniti prvi put spominje Tit Livie ( 59.p.n.e. do 17. n.e.) u svojoj Istoriji („T. Livius ad urbe condita libri CXLII“), vjerovatno nazvane tako po teritoriji koju su naseljavali.
-Od Ulcinja prema Kotoru nalazili su se Olcinati, Rizoni i Agravoniti.
Drugi pomen Kotora je od povjesničara rimskog Plinija Starijeg koji pominje Kotor u drugom stoljeću posle Hrista i naziva ga oppidum civium romanorum-utvrđeni grad rimskih građana.
Znači, govori o gradu-naglašava Dender.
Nastavlja, nakon izvjesnog perioda tišine, u sedmom stoljeću nepoznati geograf iz Ravene spominje Kotor kao Decataron ili Decaderon, da bi od sedmog vijeka pa nadalje nastalo ime Cattaro, odnosno kasnije slavenizovani naziv Kotor.
-Postoji izuzetno mnogo posrednih dokaza koji svjedoče o tome da je Kotor bio Acruvium i da se nalazio uvijek na istom mjestu.
Prvi dokaz je svakako da sva antička naselja na našoj obali imaju kontinuitet. Ima ga Ulcinj, ima ga Budva, ima ga Risan, to su sve stari povijesni gradovi i sasvim sigurno ga ima i Kotor.
Povijesni kontinuitet naselja je jedan izuzetno važan dokaz o postojanju Kotora na istom mjestu gdje je danas.
Drugi dokaz je mjesto, samo mjesto gdje je Kotor, zaštićeno sa svih strana, na moru, sa obiljem slatke vode i sa dovoljno obradivog zemljišta za ono doba.
Treći dokaz je obilje epigrafskih spomenika koji su nađeni na području Kotora.
Iskopavanjem, posle zemljotresa nađen je cipus koji se može vidjeti na mjestu gdje je i iskopan, u holu današnjeg Kulturnog centra.
Mnogo drugih sličnih spomenika je nađeno u gradu, ali možda su najznačajniji: nalaz nadgrobne ploče kotorskog ljekara koji je iz negdje drugog stoljeća posle Hrista.
Zašto je on izuzetno važan? Jer u to doba, samo su gradovi mogli imati ljekara.
S obzirom da je cipus nađen in situ, na mjestu gdje nije pomjeran, to je sasvim siguran dokaz da je gradski ljekar postojao tada u Kotoru.
Vrlo važan nalaz jeste kasnoantička građevina u blizini grada (Šuranj), iz otprilike drugog, trećeg stoljeća.
Unutar te građevine nađeni su ilirski i rimski grobovi, dok je u jednom od grobova pronađen novčić cara Aurelija iz trećeg stoljeća što nam svjedoči da je u trećem stoljeću postojala nekropola, postojala je i građevina, najvjerovatnije kultno mjesto.
Da je kultno mjesto svjedoči nam što je vrlo blizu i crkva Svetog Petra koja je sada ispod parkinga. Sasvim je izvjesno da je Kotor već u šestom stoljeću bio razvijen grad.
Nalaz ispod crkve Svete Marije sa ostacima prvobitne kotorske katedrale i ostaci trobrodne bazilike ispod Svetog Mihovila na pijaci od Kina, svjedoče o tome da je Kotor u šestom stoljeću za vrijeme cara Justinijana već bio razvijen grad-.
Slijedom razgovora dolazimo do druge misterije, ime Acruvium, koje je podijelilo naučnike i stručnjake, te su nastale dvije teorije o postanku, odnosno o imenu grada.
-Prvu teoriju o tome da se Acruvium nije nalazio u Kotoru nego da je odvojen grad negdje u Grbaljskoj ravni iznio je kotorski arhivista, lingvista, izuzetno učen čovjek Anton Mayer koji je na malo isforsiran način pokušao da dokaže da je iza imena Acruvium nastao kasnije Agruvium, Grubium, Grbalj i praktično ga vezao za Agravonite, prvobitno pleme koje je naseljevalo ove prostore-kazuje Dender.
Po Mayeru se naselje na mjestu danješnjeg Kotora nazivalo Catarum u čijioj osnovi je indoevropska riječ cat sa značenjem plesti i sa sufiksom or - opleteni, ograđeni prostor.
Pozivajući se na hrvatskog arheologa Matu Suića, Dender smatra da teza o ubikaciji Acruviuma na mjestu sadašnjeg Kotora ima više argumenata.
Objašnjava da je gornji grad (Akruvium) bio smješten na brdu San Đovani, dok se donji grad (Katara) razvijao na obali. Riječ "Acruvium" dolazi od grčke riječi akros (gornji), a "Katera" od katotera (donji).
-Haplologijom, haplologija je proces u lingvistici gdje se iz riječi izostavlja jedan od dvaju jednakih slogova, od Katotera ostala je Katera.
O Kateri nam svjedoči Konstantin Porfirogenet, car putopisac, koji je obišavši svoje Vizantijsko carstvo opisao Kotor kao Dekateru.
Naveo je da je Kotor grad slijepljen uz brda gdje sunce nikada ne dolazi nego tek oko podne, da ljudi pate od plućnih bolesti, ali imaju zaštitnika Svetog Tripuna kome je posvećena crkva, rotonda u gradu-akcentuje on, te da je potpuno smislena teorija da se radi o istom mjestu, dva naziva, gornji grad Akruvium i donji grad Katera, odnosno Dekatera iz kojeg je ime prešlo prvo u italijanizovano Cattaro, a onda i u Kotor.
Uprkos slaboj arheološkoj istraženosti tvrđave San Đovani, Dender vjeruje da bi iskopavanja potvrdila postojanje gornjeg grada iz ilirskog i rimskog perioda.
Podvodna arheologija na prostoru Boke, kako ističe, nije sistematski razvijena.
Istraživanja u Bigovi i Solilima nisu donijela značajne rezultate, dok su ostaci antičke luke u Risnu, vjerovatno, uništeni savremenom izgradnjom.
Potopljeni tragovi prošlosti čekaju generacije istraživača koji će, možda, pronaći odgovore na pitanja koja more još uvijek čuva, dok priča o Akruviumu i istoriji Kotora podsjeća nas na važnost očuvanja kulturnog pamćenja.
.jpg)