Petra Zdravković: Očuvati međunarodni status prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora
Foto: Media Biro
Povodom današnje izjave ministra prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slavena Radunovića da bi najbolje bilo organizovati referendum na kojem bi građani Boke odlučili da li Kotor i dalje treba da bude na listi UNESCO, reagovali su iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara.
Reagovanje koje potpisuje direktorica Uprave dr Petra Zdravković prenosimo integralno:
-Odlukom br. 47 COM 7B.115 UNESCO Komiteta za svjetsku baštinu, usvojene na 47. sjednici (jula 2025. godine), analizira se stanje Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora i izražava ozbiljna zabrinutost zbog trajnih nedostataka u sistemu upravljanja, sprovođenju zakonskih mjera i koordinaciji relevantnih institucija Crne Gore.
Uprkos prepoznatim naporima Države članice i nadležnih organa, Komitet konstatuje ograničen napredak u rješavanju preporuka iz prethodnih godina.
Komitet odlukom zahtjeva zaustavljanje izdavanje daljih odobrenja na nove građevinske i razvojne projekte unutar Prirodnog i kulturno – istorijskog područja Kotora i njegove zaštićene okoline, dok se ne dovrši integrisani sistem upravljanja i zaštite koji će omogućiti proaktivno planiranje i donošenje odluka u skladu sa međunarodnim obavezama Crne Gore.
Podsjećamo da je Crna Gora ratifikovala Konvenciju o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine iz 1972. godine, kojom je Država članica obavezna da implementira preporuke Komiteta, posebno one koje su usmjerene ka očuvanju vrijednosti upisanih lokaliteta, naročito uvažavajući član 9 Ustava Crne Gore koji propisuje da ratifikovani međunarodni ugovori imaju primat nad domaćim zakonodavstvom.
Država članica, svakako, zadržava pravo da ne postupi u skladu sa odlukama Komiteta, čime prihvata mogućnost brisanja sa liste svjetske baštine.
U kontekstu navedenog želimo da naglasimo sledeće:
Međunarodni status određenog kulturnog dobra i preuzete obaveze znače neophodnost primjene međunarodnih i nacionalnih propisa.
Crna Gora je ratifikovala set međunarodnih konvencija o zaštiti kulturne baštine i prilagodila nacionalnu legislativu istima.
Dakle, odluke Komiteta ne nameću nove mehanizme ili pravila, već upućuju upravo na primjenu sopstvenih propisa i opštih načela struke, ukazujući na neuređene mehanizme upravljanja Države.
Ovo znači da su mehanizmi upravljanja u rukama Crne Gore, a ne nekog međunarodnog tijela kako se često može čuti, i pitanje je odlučnosti Države da ih uredi i sprovede.
U okviru navedenih odluka, UNESCO Komitet zadržava mogućnost ponovnog upisa Prirodnog i kulturno – istorijskog područja Kotora na Listu ugrožene svjetske baštine, ukoliko se ne preduzmu sistemske i pravovremene mjere.
Ova aktivnost predstavlja korak ka brisanju sa liste svjetske baštine.
U tom kontekstu, eventualno odustajanje Države od statusa svjetske baštine, bilo kroz nesprovođenje preporuka ili eksplicitnim povlačenjem, nosi višestruke negativne posljedice:
• Gubitak međunarodnog kredibiliteta. Neispunjavanje obaveza prema UNESCO-u i Konvenciji iz 1972. godine narušava ugled Crne Gore kao pouzdane države članice međunarodne zajednice koja dosledno poštuje potpisane ugovore.
• Usporavanje procesa pregovora sa Evropskom unijom. Tokom pregovaračkog procesa o poglavlju 27 (Životna sredina i klimatske promjene), Evropska komisija iskazuje interesovanje o napretku u očuvanju svjetske prirodne i kulturne baštine prilikom sačinjavanja izvještaja.
• Ugrožavanje kulturnog i prirodnog identiteta. Brisanje Kotora sa Liste svjetske baštine značilo bi institucionalno priznanje da država nije sposobna ili voljna da zaštiti sopstvene vrijednosti od izuzetnog univerzalnog značaja.
• Negativan uticaj na turizam i lokalnu ekonomiju. UNESCO status doprinosi globalnom prepoznatljivosti i privlači posjetioce visoke kulturne i obrazovne vrijednosti. Gubitak tog statusa direktno bi uticao na smanjenje kulturnog turizma, investicija i fondova.
• Slabljenje upravnih i planskih kapaciteta. Ignorisanje preporuka Komiteta ukazuje na nedostatak institucionalnog kapaciteta za razvoj održivih mehanizama zaštite, što bi moglo imati refleksiju i na druge sektore upravljanja javnim dobrima.
• Presedan za ostala kulturna dobra. Odluka da se ne poštuju međunarodne smjernice može otvoriti prostor za sličan odnos prema drugim lokalitetima kulturne baštine, dodatno urušavajući sistem zaštite u cjelini.
U kontekstu navedenog, smatramo da će Država pristupiti ojačavanju domaćih mehanizama upravljanja, koordinaciji institucija i primjeni već postojećih zakona čime se afirmiše suverenitet kroz odgovornost i očuvanje sopstvenih vrijednosti, a ne kroz njihovo napuštanje-.
.jpg)