Njegovateljice „zlatnih grana”
Izvor: Vijesti
Autorka: Marija Pešić
Foto: Naslovna Shutterstock
Vjekovima je klečala na koljenima sakupljajući masline, jer savijanje ne priliči muškarcu.
Plodove je nosila na preradu, brinula o životinjama koje su bile pogonska snaga, održavala čistoću mlinova, čuvala recepte.
Prepoznatljiva po dubokom glasu kojim je dozivala stoku koju je čuvala u surovim uslovima, a tako je na selu odgajana još od ranog djetinjastva.
Takva je bila crnogorska maslinarka, poljoprivrednica.
Žena sa sela u Crnoj Gori živjela je i preživljavala u društvu koje je kroz istoriju oblikovala borba, i kojim je gospodario kult muževnosti, čojstva i junaštva.
U takvoj klimi, kao tihe heroine preživljavanja, žene iz crnogroskih sela širom zemlje uspjele su ostaviti svoj trag - njihova se maslinarska umijeća praktikuju u raznim krajevima, žive u predanju, tradiciji, ulju i žilavim stablima.
Tako su zapisali hroničari, članovi porodica prepričavali jedni drugima a „Vijestima“ prenijele sagovornice, maslinarke iz različitih krajeva.
Marija Markoč, direktorica barske “Kuće maslina”, doktorka nauka upravljanja kvalitetom proizvodnje maslinovog ulja, istakla je da je maslinovo ulje obezbjeđivalo osnovna sredstva za život mnogim porodicama i pokrenulo trgovačko-industrijski razvoj cijele zemlje, što je ostavilo neizbrisiv pečat na sveukupan razvoj Crnogorskog primorja.
-Pisani trag koji obrađuje fenomen žene u poljoprivredi, samim tim i u maslinarstvu, kao “zlatnoj grani crnogorske poljoprivrede”, je neophodan kako bi se odalo priznanje prethodnicama, a današnjim Crnogorkama pomogao da pronađu svoje mjesto da između tradicionalizma i savremenosti.
Crnoj Gori nedostaje integralni istorijski narativ u oblasti značaja žene u poljoprivredi, kako bi se pokazalo kako su one, u različitim istorijskim kontekstima, u odnosu na to koliko su im dopuštale obrazovne, ekonomske i političke okolnosti, ipak nalazile način da mijenjaju svoj položaj i emancipuju sebe, ali i zajednicu-kazala je Markoč.
Ženska radna snaga kroz istoriju je nemilice eksploatisana.
Trgovina roba, prenos tereta, briga o kući i porodici, kao i gotovo svi poljoprivredni poslovi odvijali su se preko ženskih leđa.
U nekim područjima zemlje, jedino su košenje livade i oranje zemlje smatrani “muškim poslovima”.
Markoč naglašava da domaćica ili starješina zadruge nije mogla biti žena.
Međutim, nerijetko se dešavalo da sastanku zadruge prisustvuju razborite i energične žene, čije je mišljenje uvažavano.
Pored toga što su svojom ratobornošću i istrajnošću zavrijedile mjesto u zajednici, one su domaće proizvode iznosile na pazar, obezbjeđujući egzistenciju, ali i “luksuz” svojim siromašnim domovima.
Zamajac preduzetništvu dale su Crnogorke - komisionarke, koje su nekoliko puta nedjeljno prelazile put od Cetinja do Kotora prenoseći razne vrste poljoprivrednih proizvoda.
Marija Markoč, foto: Privatna arhiva
-Biser nematerijalne kulturne baštine našeg podneblja, koje svakako nije stimulisalo proizvodnju kvalitetnog maslinovog ulja, ali je praktikovano u neko bolje vrijeme, kada su vrijednosti humanosti i solidarnosti preovladavale nad ljudskom sujetom i sebičnošću je pozornica, koja je nastala upravo zahvaljujući ženama-kazala je Markoč.
Baranke rasle pod krošnjom maslina
Maslina je simbol Bara, pa se u tom gradu može čuti i da je ona njegovo drugo ime.
Pod Rumijom joj se pjeva, organizuje tradicionalna “Maslinijada” u njenu čast, srećnom se smatra kuća koja je u svom dvorištu ima.
Iz Bara potiče i Ksenija Miranović (1932 - 2009), jedna od najpoznatijih crnogorskih ekspertkinja maslinarstva.
Miranović je doktorirala iz oblasti voćarstva, sa temom maslinarstva a zaslužna je za brojna istraživanja i saznanja u ovoj oblasti, o kojima je i pisala.
U svom bogatom djelu, radila je i na podizanju kolekcionih zasada u Sutomoru, Šušanju, Lješkopolju, Ulcinjskom polju…
Po njoj nosi ime nagrada koju Kuća maslina dodjeljuje za ulje najboljeg kvaliteta.
Barani i Baranke, a posebno maslinarke, i danas cijene i baštine znanja koja je Miranović stekla i prenijela.
Baranka Mirjana Babić iz kompanije “Olivmont” koja pravi brojne proizvode od maslinovog ulja, porasla je pod krošnjom masline, kako ona kaže, i još kao djevojčica ih je brala.
-One su dio mene. Berba maslina je teška ali predstavlja mi zadovoljstvo-ispričala je.
Babić je od starijih slušala kako je to bilo nekada - masline su se sakupljale sa zemlje i to su radile uglavnom žene, neke od njih i za dnevnicu u posebnoj valuti - litar ulja.
Nešto je drugačija praksa danas pa se u njihovim berba plaća po kilogramu, ali masline i dalje sakupljaju žene.
Ipak, naglašava ona, to je težak fizički posao, a žene na primorju su u prilici da pronađu lakše poslove, zbog čega im često fali radne snage.
-Maslinarke iz Bara su poznate po vještini spremanja zelenih i crnih maslina za konzumaciju-priča Babić.
Svaka domaćica ima neku malu tajnu koja masline čine ukusnijim ili trajnijim.
-Barske maslinarke još uvijek spremaju mnoga stara jela sa maslinovim uljem. U prošlosti su pravile sapun od maslinovog ulja.
Ovu tradiciju ja sam nastavila na savremeni način-kazala je.
Mirjana Babić, foto: Privatna arhiva
Ljubav prema maslinama i maslinarstvu prenijela je i na svoju djecu. Oni su odrasli na selu, pomagali su u berbi maslina i ostalim poslovima.
Kada je Babić započela proizvodnju sapuna od maslinovog ulja, njena ćerka, Marija, imala je samo devet godina.
Ona je sa svojim ćerkama išla na sajmove a pomagale su joj u pakovanju sapuna.
Kasnije se Marija zainteresovala za hemiju i biologiju, pa završila Biotehnički fakultet i pomogla u razvoju novih proizvoda.
Babić smatra da su žene svugdje, pa tako i u Baru, održale maslinarstvo i selo uopšte. One su, po njenim riječima, bile ona nevidljiva snaga porodice.
Mnogo njih nije raspolagalo novcem koji bi zaradile. Primjećuje da je danas sve više školovanih žena koje odlučuju da se bave maslinarstvom.
Ona misli da je maslinarstvu neophodna ženska upornost i strpljenje, jer maslina raste sporo i oko nje ima mnogo posla, da bi se došlo do zlatnih kapi.
Ulje za rad i pjesma za stablo
”Pojeo se simit”, izreka koja je naročito praktikovana u ulcinjskom maslinarskom području, označava da je berba maslina završena i da počinje pozornica.
Siromašniji proizvođači su sami sakupljali svoje masline, dok su ih imućniji davali u zakup.
Dnevnica za sakupljanje maslina je bio litar ulja, a odziv je bio velik, pa se odabranik smatrao srećnikom.
Kada bi sjeverni vjetar otresao sa stabla posljednje plodove maslina, počela bi pozrnica.
Tada su vlasnici maslinjaka dozvoljavali svakome, a naročito siromašnijom porodicama, da sakupljaju preostala, rijetka zrna maslina i da na taj način zarade desetak ili više litara ulja.
Pozornicu su najčešće koristile djevojke iz manje imućnih porodica da dopune svoju svadbenu prćiju.
Prvo iscijeđeno ulje, tj. početak meljave je uvijek proslavljan “umakanjem simita u maslinovo ulje”, opet od strane žena, koje su “vajacom” (alva sa maslinovim uljem) premazivale udubljenja na kori maslinovog stabla (guke ili hiperplazije), a uz to bi pjevale stablima: “Da nam rodiš i dogodine”, “Mašalah”, “Sa berićetom”.
Markoč je to prenijela i ocijenila da, zbog svega toga i zahvaljujući ženi, “crnogorski maslinjaci nijesu davali samo maslinovo ulje, već su se izrađivale i veoma kvalitetne stone masline, na razne načine koji su bili i ostali različiti u odnosu na lokalne prakse, ali i sapuni od maslinovog ulja, koji su kvalitetom mogli parirati svjetski najkvalitetnijim kozmetičkim proizvodima”.
Maslina je “hranila i školovala”
Ekonomski doprinos porodici žena sa sela bio je nemjerljiv. One nisu bile samo domaćice, bile su radnice, ekonomistkinje, pravnice, ljekarke, prodavačice…
Na konjima su nosile svoje proizvode na pijace u Boki i Crnoj Gori. Odlazile su i vraćale se zajedno.
Poslije napornog rada i dugog dana na putu družile, su se, razgovarale i savjetovale.
To je “Vijestima” ispričala Vesna Đukić, direktorica Maslinarskog društva “Boka”.
Prema njenim riječima, Boku krasi veoma uzan pojas između mora i planina. Zato je svaki pedalj obradive zemlje morao biti iskorišćen.
Masline su sađene po obrvama (međe), dok je između uzgajana verdura, vinova loza i čuvala se stoka.
-Zemlja se nije prodavala, sem u velikoj nuždi. Iako je znala iznevjeriti, maslina je othranila i školovala mnoge generacije, bila sigurnost za crne dane-kazala je Đukić.
Uloga žena u maslinarstvu danas je, ocjenjuje ona, možda i značajnija jer su uključene u proces od uzgoja do prerade i plasmana proizvoda.
-One su nosioci poljoprivredne djelatnosti iako, uglavnom, rijetko posjeduju i gazduju zemljištem, one registruju poljoprivredna gazdinstva, pokreću porodični biznis i u maslinarstvu ih ima sve više jer su praktične, odgovorne, racionalne-.
Vesna Đukić, foto: Privatna arhiva
U Boki je sve više žena članica Udruženja maslinara, poručuje Đukić, iako maslinarstvo nije njihova jedina djelatnost, jer živjeti na selu, znači baviti se i proizvodnjom drugih poljoprivrednih proizvoda.
Boka je, sama po sebi, drukčija od ostalog dijela primorja.
Geografski položaj, reljef, krševiti tereni, struktura i sastav zemljišta između ostalog, čine njihova ulja drugačijim od onih iz drugih područja, ocijenila je Đukić.
-Poznato je da je tučena maslina, proizvod od žutice, tipičan za Boku.
Veliki broj naših članica bavi se, osim proizvodnjom maslinovog ulja, konzerviranjem masline, proizvodnjom preparata za higijenu i negu kože na bazi maslinovog ulja-kazala je.
Žene u Boki, misli ona, ulažu u znanje, učestvuju na radionicama i stručnim predavanjima iako je to za njih, u organizacionom smislu, zbog mnogo obaveza, veoma zahtjevno.
Čuju se na sastancima sa predstavnicima lokalne uprave i nadležnog ministarstva, predlažu, pitaju i zahtijevaju odgovore na pitanja od značaja za poljoprivredu.
Recepti sa babe na unuku
Selma Haxhi iz Tuzi, predsjednica Regionalnog udruženja maslinara (RUM), prvog iz kontinentalnog dijela Crne Gore, kazala je “Vijestima” da su maslinarke tog kraja prepoznate po strpljenju, preciznosti i posebnom osjećaju za zemlju i biljku.
-Znanje se prenosilo u tihim razgovorima uz ognjište, u rukama koje su znale prepoznati zrelu maslinu bez ijedne riječi.
Čuvamo stare metode obrade ulja, i načine pravljenja melema, sapuna i drugih proizvoda od maslina.
Naročito se ponosimo našim pristupom - ništa se ne baca, svaki dio masline ima svoju svrhu, tako smo i razvili prvi crnogorski ekstrakt od lista masline, koji je spoj znanja i inovacija- kazala je direktorica uljare “Lučka”.
Selma Haxhi, foto: Privatna arhiva
Maslinovo ulje se u njenoj porodici koristi generacijama, kako u ishrani, tako i u pravljenju sapuna i melema.
Haxhi je ispričala da je odrasla uz miris maslinovog ulja i priče njene babe o tome kako se svaka kap tog ulja nekada smatrala svetinjom.
-Iako sam mogla da izaberem drugačiji put, osjetila sam snažnu potrebu da nastavim ono što su započele žene u mojoj porodici.
Osim toga, vidjela sam veliki potencijal u oživljavanju maslinarstva u kontinentalnom dijelu Crne Gore, gdje mnogi nisu ni vjerovali da je to moguće-naglasila je.
“Lučka” je, pored zvanično najboljeg ekstra djevičanskog ulja u Crnoj Gori za ovu godinu, poznata i po melemu koji se od njega pravi, po tradicionalnoj recepturi.
Melem je nastao, po riječima Haxhi, u vrijeme kada apoteke nisu bile dostupne, a priroda bila jedini izvor lijeka.
-Moja baba je recept dobila od svoje svekrve, a svaka naredna generacija ga je usavršavala i prenosila uz strogu posvećenost.
Recept se prenosio isključivo na jednu osobu, a ja sam veoma ponosna što je baba odabrala baš mene-.
Maslinarstvo nije samo agrarna aktivnost, to je kultura, identitet i spona između prošlosti i budućnosti, zaključila je, a žene su bile i ostale njen najčvršći oslonac.
“Odive” maslinarskog znanja
Kroz istoriju, žene su bile čuvarke znanja i prakse. Znale su kada plod zrije, kako se bere, kako se suši, soli, konzervira. Bile su zadužene za preradu ulja u kućnim uslovima, za korišćenje kamenih presa, flaširanje, čuvanje. U brojnim domaćinstvima na Crnogorskom primorju, od Bara do Boke, ulje je pravila žena.
Tako je Andrea Šuškavčević Novović, direktorica uljare “Odiva”, najnagrađivanije u zemlji, sažela ulogu žene u crnogorskom maslinarstvu.
-Za mene nije slučajnost povezanost žene i masline.
U simbolici, filozofiji i tradicionalnoj kulturi ženski princip je više povezan s intuicijom, stvaranjem, ostvarivanjem veza i unutrašnjom ravnotežom.
Maslina nosi žensku mudrost prirode - tiha je, nenametljiva, ali otporna i moćna. Nije agresivna, nego postojana. Ne traži pažnju, ali zahtijeva posvećenost-ispričala je Šuškavčević Novović.
Andrea Šuškavčević Novović, foto: Privatna arhiva
Naziv njihovog ulja takođe nosi žensku priču - odiva se naziva mlada žena u Crnoj Gori koja napušta dom svojim roditelja i donosi sreću u novi.
Baš tako, po riječima sagovornice “Vijesti”, oni vide i svoj proizvod.
Za Šuškavčević Novović ideja o bavljenju maslinarstvom je, prevashodno, nastala iz ljubavi prema zemlji koju su joj prenijeli roditelji, a onda i iz potrebe da ono što rad bude opipljivo.
-Maslinjak je prostranstvo. Gledate u njega, a ne možete ga obuhvatiti pogledom. Ali zato, svako stablo možete dodirnuti, svaki plod i, na kraju dana, krajnji proizvod je opipljiv.
Takođe, i pored sve brige oko maslinjaka koju vodite, znate da oni ipak žive neki svoj život, na koji ne možete u potpunosti da utičete-ispričala je.
Ona smatra da u tome ima određena doza ljepote, u prepuštanju kontrole i konekciji sa prirodom koja je “zaista ljekovita i za um i za tijelo”.
Misli da je savremeni čovjek zaboravio da je i on sam jedno djelo prirode i otuđio se. Ona je željela da se vrati.
.jpg)