.png)
Jovanovski: Virtuelna komunikacija je izgubila etičku dimenziju, empatiju i odgovornost
Izvor: Radio Kotor
Autorka: Sanja Čavor
Foto: Univerzitet Donja Gorica (UDG)
U onlajn prostoru često se gubi etička dimenzija, empatija, ali i odgovornost, ocjenjuje za Radio Kotor komunikolog Filip Jovanovski.
-Digitalni mediji su demokratizovali komunikaciju. Danas svako može da objavi svoje stavove, sadržaje, komentare. Srušene su barijere prostora i vremena.
Sa druge strane, plaćamo visoku cijenu. Imamo rastuću polarizaciju i poplavu dezinformacija u cijelom svijetu. Svijet je nespreman dočekao ove promjene-kaže naš sagovornik sa kojim smo razgovarali o sve prisutnijem fenomenu digitalnog nasilja i gubitka etičkih normi u onlajn prostoru.
Kako navodi za emisiju “Nedjeljni razgovor”, komunikacija poprima posve drugačije aspekte nego ranije.
-Nekada, ako vas nešto iznervira, vi ćete možda progunđati nešto pred ukućanima ili u kafani, a vaše riječi će odnijeti vjetar. Nećete se sjutra ni sjećati šta ste rekli.
A danas taj trenutni hir, psovka, uvreda ili kleveta mogu ostati ovjekovječeni na društvenim mrežama, godinama, da ih čitaju i buduće generacije-dodaje on.
Savremeno društvo može nerijetko podstaći individualizam i samopromociju, što može ograničiti sposobnost djece da se postave u tuđe cipele i razumiju druge.
-Nedavno je premijer Velike Britanije stao iza inicijative da aktuelna serija “Adolescencija” bude besplatno prikazana u britanskim školama, upravo da bi se ukazalo na ove probleme o kojima govorimo.
Virtuelna komunikacija smanjuje empatiju, zato što se više ne gledamo u oči, ne vidimo bol na tuđem licu i mnogo je lakše biti siledžija sakriven iza ekrana.
Dodatno, podstiče dehumanizaciju-nemamo osjećaj da razgovaramo sa živim bićem i lakše možemo tretirati sagovornika kao da je običan predmet ili fiktivni lik-pojašnjava Jovanovski.
Još lakše je da danas budete agresivni, podvlači, ako na internetu „ratujete“ pod plaštom anonimnosti.
-Zamislite da šetate ulicom i da se odjednom ispred vas pojavi nepoznat, maskiran čovjek koji počinje da vas vrijeđa. Pobjegli biste glavom bez obzira.
Međutim, kada ovu istu situaciju prevedemo u digitalni prostor, vidimo da je ona potpuno uobičajena-napominje Jovanovski.
Teme sajber nasilja, komuniciranje djece i mladih u onlajn prostoru su, ističe, obično prisutne u javnosti na reaktivnom principu, a o problemu se govori tek kada se incident već dogodi.
-Vidjeli smo da su nedavno mediji izvještavali o saber nasilju nad djetetom sa teškoćama u razvoju, počinjenom od strane njegovih vršnjaka iz barske osnovne škole.
Međutim, to je bio već treći put da se tom djetetu dešava ista situacija. Dakle, društvo počinje da se bavi ovim problemima tek kada dođe do potpune eskalacije-podvlači Jovanovski.
Najvažnije je djelovati preventivno i edukovati građane/ke, a posebno djecu, o temama iz oblasti medijske pismenosti.
-U tom pogledu, postoje svijetli primjeri, kao što su napori Agencije za audiovizuelne medijske usluge koja vodi značajne kampanje i inicijative sa ciljem podizanja svijesti o ovim temama-naglašava on.
Na naše pitanje, da li u sajber nasilju nad djecom prepoznaje uzroke dublje od rečenice “djeca znaju biti okrutna”, odgovara:
-Klice svih društvenih problema, nepravdi i siledžijstava mogu se u svom prvobitnom obliku prepoznati u banalnoj dječjoj komunikaciji. Dijete je otac čovjeka, kako je to kazao pjesnik Vilijam Vordsvort.
Međutim, uticaj medija i društvenih mreža tu uvodi jednu novu dimenziju. Treba pogledati ko su uzori koji se plasiraju današnjoj omladini: kriminalci, starlete, ratni zločinci, učesnici rijaliti programa.
Uđite u Youtube trending i vidite koje su najslušanije pjesme na našim prostorima. To su one koje glorifikuju agresiju, sebičnost, materijalizam, dekadenciju i narcisoidnost.
Dakle, nije čudno da je takvo okruženje plodno tlo za pojavu sajber nasilja.
Ovakvi uzori, uključujući i razne influensere, imaju jači uticaj na formiranje današnje djece od svih nastavnika i udžbenika zajedno.
Jer, školski sistem se obraća njihovoj glavi kroz repeticiono znanje, dok društvene mreže i popularna kultura ciljaju na dušu i emocije mladih-objašnjava Jovanovski.
Mnogi roditelji traže očigledne znake, promjene u ponašanju svoje djece ili da konkretizuju jasne uvrede koje su dobili od svojih vršnjaka. Međutim, sajber nasilje je danas sofisticirano.
Ono se dešava kroz ignorisanje, isključivanje iz onlajn zajednica, suptilne komentare koji ruše dječije samopouzdanje.
To su oblici emocionalnog nasilja koje dijete internalizuje, a roditelji često ni ne primijete. Posebno kod tinejdžera, onlajn socijalna validacija ima težinu stvarnog društvenog statusa.
Isključenje iz zajedničke Viber grupe u školi može se osjetiti kao javno poniženje i to bez ijedne "ružne riječi".
-Ima onih koji minimiziraju značaj ove teme i nerijetko kažu nema veze što se piše po internetu. Međutim, čim oni ili njihovo dijete postanu žrtva sajber nasilja, priča se mijenja.
Naučna istraživanja pokazuju da se žrtve sajber nasilja nose sa povećanim rizikom od samoubistva u odnosu na žrtve tradicionalnog verbalnog nasilja. Ovo je problem koji se ne smije gurati pod tepih-naglašava Jovanovski.
Konflikti su sastavni dio života, tako da nije uvijek lako odmah uspostaviti jasnu liniju i oduprijeti se, mišljenja je on.
-Neka pitanja ipak mogu pomoći u tome. U takvim situacijama trebamo se zapitati da li je komunikacija ravnopravna ili ne, da li je u pitanju izolovani incident ili učestala pojava, da li digitalni sagovornik kritikuje naše stavove i ponašanje ili vrijeđa naše lično dostojanstvo.
Osim toga, važno je razmotriti i da li se privatni sukob seli u javni prostor bez pristanka, da li je uvrjedljivim komentarima u kontinuitetu targetirana samo jedna osoba, da li se neko smije sa nama ili nama, ali i možda najvažnije, da li digitalna komunikacija budi u nama uznemirujuće emocije koje narušavaju normalno funkcionisanje-objašnjava Jovanovski.
Uticaj društvenih mreža na mentalno zdravlje i kognitivne sposobnosti mladih se na engleskom govornom području sve više nazivaju terminom koji je Oxford University Press proglasio za riječ godine u 2024. „brainrot“, odnosno truljenje mozga.
-Međutim, društvene mreže se u mudrim rukama mogu iskoristiti kao efikasan alat za dragocjenu edukaciju.
Sjećam se da sam ispod jedne popularne pjesme pročitao komentar tinejdžerke, koja je, pohvalivši se kako zna napamet sve tekstove pjesama svoje omiljene pjevačice, napisao “da ti pjevaš školsko gradivo, sve bih petice imala”.
Ova rečenica zapravo nosi važnu poruku. Treba da detektujemo šta zaokuplja mlade, šta aktivira njihovu dušu i da im kroz takav format, koristeći društvene mreže i popularnu kulturu, suptilno usmjerimo pažnju na teme koje su zaista važne, poput medijske pismenosti- kaže Jovanovski.
Ključno je da se dijete što prije obrati za pomoć, kako bi se preduzeli svi potrebni koraci: čuvanje dokaza (kao što su snimci ekrana), prijava incidenta društvenoj mreži, školi, policiji, CIRT portalu, ombudsmanu, nalaženje psihološke pomoći.
-Problem će se samo pogoršavati ako se, umjesto toga, dijete zatvori u sebe, bilo zbog stida, straha da će roditelj na njega svaliti krivicu za određenu situaciju ili zbog toga što očekuje ignorisanje.
Zato je potrebno graditi povjerenje sa djecom kroz svakodnevne male razgovore, a ne čekati da se dogodi problem. Periodično treba razgovarati sa njima o ovoj temi i dati im do znanja da će, ako se dogodi sajber nasilje, odmah dobiti utočište i podršku, da nije samo-poručuje on.
Smatra da dolazi do raskoraka između tradicionalnog doživljaja funkcije školskih sistema i prijekih potreba koje bi oni danas trebalo da pokrivaju.
-Škola se više ne može percipirati isključivo kao obrazovna ustanova, u kojoj učenici/e treba da bubaju informacije koje će zaboraviti brzo nakon testa i koje im više nikada neće biti potrebne.
Realne potrebe učenika/ca i njihove životne vještine tretiraju se kao izborne ili vannastavne aktivnosti.
Dakle, govorim o radikalnoj re-orijentaciji obrazovnih sistema, u kojoj rješavanje problema kao što je sajber nasilje nije uzgredna, usputna obaveza, koja se adresira tek kad dođe do eskalacije, već spada u primarnu funkciju škole-zaštita djetetovih prava na dostojanstvo, psihološko zdravlje i bezbjedno djetinjstvo.
Djetetovu psihu ne oblikuju teorijske informacije “koje na jedno uvo uđu, a na drugu izađu“, već traume koje će doživjeti od nasilja, naročito digitalnog.
Uvođenje medijske pismenosti kao predmeta u svim osnovnim školama je bilo dobar korak u ovom pravcu. Međutim, konačni cilj mora biti uzdizanje ove tematike na nivo glavnih i nosećih predmeta u svim razredima-zaključio je Jovanovski.
