.png)
Praznična priča iz Kavča: Kada dom zamiriše na fugacu (FOTO)
Izvor: Radio Kotor
Autorka: Sanja Čavor
Foto: Organizacija žena “Kavačka ala maka”
Članice organizacije “Kavačka ala maka” Olivera Radonjić i Milenka Počanić za Radio Kotor kažu da je priprema tradicionalne uskršnje/vaskršnje trpeze pravo zadovoljstvo za sve ukućane koji na ovaj veliki praznik uživaju u nizu običaja sa najbližima.
U novom izdanju emisije “Nedjeljni razgovor” govorile su nam o provjerenom receptu za izradu najmekšeg tijesta od kojeg se priprema bogati slatki hleb-fugaca.
Svakako, radi se o poslastici bez koje se upravo ne može zamisliti ovaj praznik.
-Miješenje fugace, odnosno pince je više od puke pripreme ove blagdanske slastice od koje miriše svaki dom.
To je ritual koji vraća u djetinjstvo i okuplja porodicu vjekovima unazad na ovim prostorima, ali i šire.
Na prvi pogled se čini jednostavna za pripremu, ali zahtijeva dosta vremena za izradu, budući da se mijesi rukama, a ne mikserom.
Bilo da se peče u obliku kruga ili pletenice, sigurno će zadovoljiti i najzahtjevnija nepca-pričaju nam naše sagovornice.
Najvažnija stavka je, napominju, da tijesto mora odmarati na toplom mjestu i premjesivati se više puta.
-Svježa, aromatična, mirisna fugaca je ona kojoj se na kilogram brašna doda toplo mlijeko, pomiješano sa mlakom vodom, svježim ili suvim kvascem, 8 jaja, jedno cijelo i 7 žumanaca, prstohvat soli, 150 gr šećera, vanilin šećer, 2 dl ulja, može kašika masti ili kocka maslaca.
Neizostavno je izrendati koricu od jednog, po mogućnosti neprskanog limuna ili narandže, te dodati suvo grožđe koje je prethodne noći bilo potopljeno u limunćelo ili neki drugi liker od agruma.
Po želji se može dodati i malo ruma, rožulina, ali i bademi, cimet.
Ipak, osnovni, originalni recept je najprepoznatljiviji, a tijesto se ne stavlja u pećnicu, sve dok ne postane vazdušasto i meko-pojašnjavaju Radonjić i Počanić.
“Kavačka ala maka”, ističu, je organizacija koja postoji od 2013. godine, a njene članice su do sada više puta bile nagrađavane na gastro manifestacijama u Boki i okruženju.
-Nismo formalno Udruženje, odnosno NVO, mi smo grupa građanki, entuzijastkinja koja nastoji da očuva tradiciju i njeguje običaje našeg kraja.
Prvo pojavljivanje bilo je na karnevalskoj Papaladi ala maka, u vrijeme karnevalskih svečanosti. Spontano smo se okupile, sa velikom željom, ali i pitanjem kako ćemo se zvati.
Tada je moj pokojni otac rekao zovite se Kavačka ala maka, jer svakako nosite teće (šerpe) pune raznih specijaliteta, naročito lovačkih, svi vas vole i rado dočekuju-prisjeća se Radonjić, navodeći da je tako njihova organizacija dobila ime s dušom.
Grupu danas, u proširenom sastavu, čini šest do sedam žena, zavisno od toga ko je slobodan, ko je trenutno u mjestu, ko može da se uključi.
-Naše Kavačanke, ma gdje da žive, uvijek se rado vraćaju, da pomognu, naprave razna jela i kolače.
Važni su dobra volja i osmijeh, to je sve što je potrebno i što mi donosimo ljudima sa ove sunčane strane Vrmca-poručuju gošće našeg programa.
Na ovim prostorima, nastavljaju, generacije domaćica njeguju jedan od najljepših uskršnjih običaja-farbanje jaja na starinski, prirodan način, bez hemije, u ljusci crnog luka.
Tamno crvena, gotovo braon boja, dobijena iz lukovine prepoznatljiv je znak pažljivo ofarbanih jaja, koja odišu toplinom doma i vrijednim rukama koje su ih ukrašavale.
Prirodno bojenje jaja, naglašavaju, uz pomoć listića raznih biljaka i komadića najlonskih čarapa i dalje je jedan od omiljenih načina da se praznicima doda dašak prošlih vremena.
-I mi s ponosom nastavljamo ovu tradiciju. Potrebno je da naberete listove raznih oblika i veličina. Najljepše se primaju na bijela jaja.
Da bi ostali svježi i lijepo prionuli, držimo ih u vodi. Zatim se listić prisloni na jaje, pažljivo obmota komadićem najlonske čarape, sve se zategne, zavrne i veže koncem.
Jaja se potom slažu slojevito u lonac obložen lukovinom. Trećina ljuski ide na dno, red jaja, pa ponovo lukovina, dok se sve ne popuni.
Zatim se nalije hladna voda, dodaju se so, sirće i sve kuva lagano. Nakon ključanja, temperatura se smanji, a jaja ostaju još 15 minuta na vatri, pa pola sata u toploj vodi s lukovinom, da boja bude što intenzivnija.
Kada se ohlade, pažljivo se odstrane čarape i listići, jaja se posuše, a potom namažu uljem ili domaćom mašću, kako bi zasjala u punom sjaju i duže trajala-objašnjavaju.
Okušale su se, dodaju, i u staroj tehnici ukrašavanja voskom, pomoću pisanice, dekorišući jaja cvjetićima, tačkicama i simbolima koji im daju poseban praznični pečat.
U Boki Kotorskoj, uskršnja trpeza nekada je bila puno bogatija-ne nužno u količini, već po raznolikosti običaja i simbolike koju je nosila svaka poslastica.
Fugaca, odnosno pinca, iako danas najpoznatija, nekada nije bila jedini simbol Uskrsa, baš kao što ni priganice nisu bile isključivo božićno obilježje na trpezi.
Novinar i publicista Mašo Miško Čekić u svojim zapisima podsjeća na karuklje-gotovo zaboravljeni uskršnji kolač koji se nekada pripremao u Dobroti, Prčanju, Stolivu i drugim bokeljskim mjestima.
Bio je jednostavan, skroman, ali dragocjen. Pravio se od brašna, maslinovog ulja, mlijeka i šećera, oblikovan u pletenicu i često ukrašavan trakom ili vrpcom.
To su tihi, skoro zaboravljeni detalji prošlih vremena-oni koji daju puninu praznicima i podsjećaju nas da je ljepota često u jednostavnosti i zajedništvu.
