.jpg)
Bar: Otvorena “Poetika urbanog” Aldemara Ibrahimovića (VIDEO)
Autor: Radomir Petrić
Foto: Feral.bar
U Umjetničkoj galeriji "Velimir A. Leković" sinoć je otvorena samostalna izlozba slika "Poetika urbanog" akademskog slikara Aldemara Ibrahimovića iz Rožaja, jednog od najistaknutijih crnogorskih likovnih umjetnika srednje generacije.
O djelu umjetnika govorili su likovni kritičar dr Milun Lutovac, teoretičar umjetnosti, i akademski vajar Zlatko Glamočak.
Ibrahimović je pozdravio brojne prijatelje i poštovaoce njegovog stvaralaštva koji su došli na otvaranje izložbe:
O svojim slikama, umjetnik je u intervjuu za RTR kazao sljedeće:
-Stara arhitektura Rožaja, odnosno Fetahovska mahala, u kojoj sam ja odrastao, bila je u većem dijelu sačuvana do prije 30-40 godina.
To se vidi po najstarijim fotografijama Rožaja s prelaza iz 19. u 20. stoljeće. Ja sam odrastao u takvom ambijentu, dobro ga se sjećam, i to je za mene cjeloživotna inspiracija.
Nažalost, to nasljeđe je gotovo uništeno.
Početkom 50-tih godina Jovan Krunić iz Beograda je napisao knjigu u kojoj je dokumentovana arhitektura Rožaja i kroz njegove fotografije sačuvano je ono što je kasnije izgubljeno.
On se zalagao da cijela lijeva obala grada uđe pod zaštitu UNESCO-a… Međutim, tadašnje vlasti nisu imale sluha.
Tada se Rožaje upoređivalo s Kruševom u Makedoniji, koje godišnje posjeti preko milion turista ili s Prizrenom.
Iz ovog primjera se potvrđuje da nama uvijek neko drugi mora da ukaže na vrijednosti koje baštinimo, a koje ne cijenimo niti čuvamo-.
-Nepostojeće kuće s krovovima od šindre i naherene divane s skrivenim, poluotvorenim pendžerima čije sjenke, iako ih poodavno nema na dunjaluku, dan-danas stoje pri gornjem toku rijeke Ibar, u magijskom prostoru slike Aldemara Ibrahimovića, njegovoj zreloj stvaralačkoj konačnici,
izranjaju kao trajno i drago sjećanje-zapisao je dr Lutovac u tekstu za katalog izložbe, pod nazivom “Slike koje posmatraju ljude”.
-Staro Trgovište, tajanstvena geometrija sna, kasnije Rožaje bilo je i ostalo utočište u kome se se što iz straha, što iz želje da se nađu, skrase i traju sklanjali ljudi da bi izbjegli progone i podnjivili nova nadanja ovog mitskog raskršća.
Uprkos prividnoj nespojivosti starog sa ,,novim vremenom”, prvo se uprelo drugo, u prepoznatljivu likovnu imaginaciju Aldemara Ibrahimovića koja u sebi nosi znak nedosanjanog i još ne rođenog.
Stvaralačke metamorfoze ovog pasioniranog stvaraoca protkane su mislima i tumačenjima autentičnog urbanog životnog okruženja iz kojeg izranja njegova prisna poetika-naveo je Lutovac.
Prema njegovim riječima, unutrašnji prostor Aldemarovih slika plod je mašte kroz koju se “reflektuje život i intuitivno likovno promišljanje”.
-Ulaz je slobodan, što ne znači da cijena za ulazak u sliku ne postoji.
Kolažna geometrija umjetnikovog urbanog jezgra rasplinuta je i sama sobom tvori pokretljivu sliku svijeta koja se neizbježno pojavljuje u čarobnim ogledalima malih izloga, vertikalnom gamom ispresijecanih uličica i šarenih sećija koje, svaka ponaosob, kriju po jedno pozorište sna.
Aldemarovi likovi kao da žude da napuste vrijeme i ovaj svijet i da urone u neku drugu stvarnost koja bi im više odgovarala.
U neki svijet u kome možda ne postoji vrijeme. Međutim, umjetnik slikama koje posmatraju ljude kao da poručuje da je svijet koji traže - svijet njihove sopstvene duše.
Aldemar ne može da prikaže drugu galeriju slika osim one koja se već nalazi u duši njegovih likova.
Kao da ništa ne može da im više dȃ osim prilike i podstreka i nekog skrivenog ključa koji će pomoći da njihov sopstveni svijet postane vidljiv.
U prekomponovanoj slici svijeta Aldemarovog krajolika nema šavova već se akcentiranjem detalja umjetnik s neskrivenom namjerom igra na površini slike.
Stvara specifične analize nepodnošljive lakoće življenja u kojima ništa više nije isto, jer je sve sažeto i dato u znakovnim plohama i novoj originalnoj konstrukciji-zapisao je dr Lutovac.
.jpg)