Odavno nije bilo toliko ribe u moru, a tako slabe prodaje u restoranima
Izvor, foto: Radio Jadran
Mnogi bokeljski ribari ovu godinu, koju je obilježila pandemija koronavirusa, pamtiće po dobrim ulovima. Nema kruzera, jahti i drugih brodova, plovni putevi su slobodni. U zaliv su se vratile i neke vrste kojih godinama nije bilo, poput sardele i inćuna. Ali tu su i škombri, palamide, luce…
Podbacila je nautička sezona, pa morski eko svijet doživljava renesansu. Nije rijetkost vidjeti u Bokotorskom zalivu delfine, kod Luštice ajkule, nedavno čak i kita.
Ipak, mnogi ribari se žale da nemaju kome prodati ribu, restorani nemaju prometa, na pijacama i u ribarnicama nema kupaca ni blizu kao ranijih godina. Nema narod ni novca da plati dobar komad ribe. Često dio ulova zato završi opet u moru, jer zamrzivači su krcati.
U Novome renovirana ribarnica nikako da se otvori. Škveranski ribari nam pričaju da zato umjesto četiri puta kao lani u ovo doba idu na more samo dva puta. Osim toga, svi se sada bave ribanjem i prodajom ribu. Dosta je neregistrovanih, tvrde oni. Prodavci nam kazuju:
-Nabolje nam prolaze mamci za ribu, sardele, mekušci, gambori…Jer, pola grada riba-.
Da odavno nije bilo toliko ribe, priča nam i poznati tivatski ribar Ivo Deković. Na moru je od pete godine, skoro šest decenija. Pamti ulove i do 500 kg. Posljednji od juče bio je preko 350 kg.
On ima kome da proda ribu, koju lovi na parangale, brodom od 12 tona. Snabdijeva ekskluzivne restorane u Boki i Crnoj Gori, a i u svojoj ribarnici u Donjoj Lastvi, gdje brzo svi saznaju kada dolazi sa svježom ribom.
– Ribe ima koliko hoćete. U Boki se nije hvatala sardela 30 godina, a danas je ima i druge plave ribe na svaki kraj, tune su i sabljarke došle u kraj. Lovimo nas troje na otvorenom, u međunarodnim vodama. Tri ure plovimo dok se ne zaustavimo. Prethodno se javimo u Zelenici graničnoj policiji. Jer 12 milja su teritorijalne naše vode, a da bih ribao sa ovoliko parangala moram imati prostora. Ne kočarim, radim samo sa “živom” ribom.
Ulovili smo ovoga puta sardela dosta, nekoliko lijepih škarpina, a malih 7-8 kašeta, raža, deset kašeta luca, 7-8 kašeta kokota, jednu tunu, jednu sabljarku….skoro 400 kila. Bilo je puno naroda u prodavnici kada smo došli s ulovom. Da je kojim slučajem dobra turistička sezona bio bi raj, ali, ne možemo se žaliti – priča Deković.
Svu frešku ribu stavljaju u veliki frižider odmah na brodu, koji je do pola pun suvog leda, pa kada dođu doma sve ide u komore i zamrzava se na -20 stepeni.
– Imamo domaće tržište, dosta kupaca iz Podgorice, Nikšića, Budve, Kotora, Herceg Novog, koji mogu uvijek računati na našu malu firmu “Montenegro fishing”. Ribamo cijele godine, u zavisnosti od vremena. Kada je lijepo more, kad nije jugo, neverini, izlazimo i budemo i dva dana na brodu. Obično izlazimo jednom sedmičmo. Imamo podršku države, subvencije na gorivo, alate – navodi Ivo Deković.
Slogan kojeg se drže Dekovići je poznat: “Svježe iz mora brzo do stola” . Ne treba uvoziti ribu kada je dosta naše jadranske, ubijeđen je ovaj iskusni tivatski ribar.
.png)
